Husein Rosic

Isprazni govor premijera Rošića u Bužimu


U ponedjeljak, 15. augusta, upriličena je završna svečanost manifestacije „Slobodarski dani viteškog grada Bužima“, posvećena proslavi 24. godišnjice formiranja 505. viteške bužimske brigade. Kada je voditelj programa na binu pozvao kantonalnog premijera Huseina Rošića, nastupio je muk. Bilo je to drugi puta u historiji da su se Bužimljani postidjeli govornice koju su sami postavili. Prvi put se to desilo prije nekoliko godina kada je tadašnji načelnik Mirsad Šahinović omogućio Admilu Mulaliću da se obrati bužimskoj publici povodom Dana općine. Drugi put je evo za govornicu izišao Husein Rošić.

 
Koračajući prema govornici, premijer je morao osjetiti nelagodu. Aplauzom su ga pozdravili samo najodaniji stranački istomišljenici. Ostatak publike je ostao miran i dostojanstven. Aplauz ne zaslužuje kvisling. Kako li se samo Rošić osjećao u tim momentima? Nije mu bilo jednostavno govoriti tu noć. Ipak, iskusan je on. Stranačka disciplina, odanost ljudima, ali i osjećaj samobitnosti, pomogli su mu da započne govor, iako ga je oblio hladan znoj po čelu.

 
Otvarajući vlastitu usnu šupljinu, premijer je hvalio načelnika, obećavao novac i nove projekte, pozivao na jedinstvo (valjda stranačko), bespotrebno i traljavo pričao o Dodiku i referendumu (kao da se nešto u to razumije!), uvlačio se bužimskoj publici… Gotovo da nije bilo normalne osobe kojoj u tim trenucima nije bilo mučno slušati premijera, koji je, usput rečeno, pričao najviše od svih (osjetio čovjek potrebu!). Samo izgubljena osoba, kakav je Rošić bio tu noć, može 20 godina nakon svih tih silnih govornika, koji su prodefilirali tom istom govornicom, pričati Bužimljanima o svom nadahnuću Bužimom. Samo izgubljena osoba može pozivati na jedinstvo, a istovremeno biti jedini premijer u historiji ovog kantona koji se javno, glasno i jasno potčinio Fikretu Abdiću (od čije je ruke, podsjećanja radi, izginulo stotine Bužimljana i od čije ruke svaki drugi živi Bužimljanin nosi ožiljak na svom tijelu!). Samo naivan uči na svojim greškama! Rošić to očito ne razumije.

 
Treba mu neko pojasniti da je njegova staza poprilično utabana i da on nije prvi koji njome hodi. Treba mu neko sugerirati da je Kasim Mulalić šaputao i na uho Izudina Saračevića, kao što je neku noć šaputao na njegovo. Treba malo premotati film i sjetiti se da je i prethodni premijer u Bužim dolazio sa jasnim uputama koga će i koliko hvaliti. Rošić bi se trebao malo zamisliti i shvatiti da, makoliko on bude hvalio Kasima Mulalića, opet će nadređeni(Kasim) obrisati pod njegovim imenom kada to bude potrebno (kao što je to urađeno i sa Izudinom Saračevićem!). No, već je kasno. Džaba sad iskupljenja i džaba lijepe patriotske riječi. Rošić je skočio! Učit će na svojim greškama! Zasigurno će Rošić otići neslavno sa političke scene, baš kao što je sišao i sa bužimske bine tu noć – sam i crven. Narod mu ponovno neće aplaudirati, a Bužimljani neće sigurno! Jer Bužimljani se i danas živo sjećaju svojih šehida, a posebno onih koji izginuše od domaćih izdajnika čijim rukama se danas bestidno služi premijer Rošić.

 

Bužim Press