Naslovnica Bosna i Hercegovina Da li je u BiH moguće ravnopravno roditeljstvo?

Da li je u BiH moguće ravnopravno roditeljstvo?

7
0

rema podacima iz Analize stanovništva u BiH koju je radila UNFPA, starateljstvo nad djecom najčešće se dodjeljuje majci, u FBiH u 72,7 posto slučajeva i u RS-u u 75 posto slučajeva

Zbog nejednakosti roditelja pred sudom, kada je u pitanju dodjela starateljstva nad djecom, grupa očeva osnovali su Udruženje roditelja- Ravnopravno roditeljstvo u BiH s ciljem borbe za ista prava oba roditelja nakon razvoda.

Ova grupa roditelja zalažu se za implementaciju ravnopravnog modela starateljstva i u BiH, švedskog odnosno skandinavskog modela podijeljenog starateljstva koji bi omogućio djeci da imaju pravo i pristup prema oba roditelja podjednako. Ovaj sistem se odvija na principu da dijete provodi sedam dana sa jednim, sedam dana sa drugim roditeljem. Članovi ovog udruženje navode da je sudska praksa u BiH, u većini slučajeva, takva da djeca, nakon razvoda braka, budu dodijeljena majkama. U ovim slučajevima očevi imaju pravo da djecu viđaju samo vikendima, a nekada ni tada zbog jednostrane odluke majke, piše Žurnal.

„Ja sam otac svom djetetu četiri dana u mjesecu jer su mi institucije oduzele pravo da budem otac“, ova rečenica srž je problema sa kojim se očevi u Bosni i Hercegovini susreću nakon razvoda navodeći da su institucije prilično pristrasne jer se u većini slučajeva starateljstvo nad djecom dodjeljuje majkama.

Navode ove grupe očeva potvrđuju i zvanični podaci. Prema podacima iz Analize stanovništva u BiH koju je radila UNFPA, starateljstvo nad djecom najčešće se dodjeljuje majci, u FBiH u 72,7 posto slučajeva i u RS-u u 75 posto slučajeva.

Prema podacima Federalnog zavoda za statistiku prošle godine, u Federaciji BiH samo 3,6 posto slučajeva razvedenih brakova dobili su zajedničko starateljstvo dok je oko pet posto takvih slučajeva u Republici Srpskoj.

– Institucije, u svojim šablonskim presudama uskraćuju djeci pravo na jednog roditelja, navodi grupa očeva sa kojom je razgovarao Žurnal.

– Na presudi kod mene stoji drugo ime i prezime djeteta, to je samo promijenjen parametar u presudi i onda se sa sudova uvrijede kada im kažemo da su im presude šablonske, navodi jedan od očeva.

Grupa roditelja sa kojom je razgovarao Žurnal, susreću se sa istim problemima, nemogućnosti viđanja djece koju je sud dodijelio na starateljstvo bivšim supružnicima. Zvaničnih podataka o tačnom broju roditelja koji se susreću sa ovim problemom nema. Iz Institucije Ombudsmana BiH kažu da ne vode posebnu evidenciju o broju slučajeva. Uputili su nas na Specijalni izvještaj, “Djeca u konfliktnim razvodima” iz 2013. godine gdje je i tada najveći broj žalbi upućenih Ombudsmenima bio nemogućnost viđanja djeteta.

„Višegodišnje praćenje rada i načina na koje nadležne institucije reaguju u slučajevima povrede prava djeteta u toku i nakon razvoda roditelja, uključujući i prekid vanbračne zajednice, jasno ukazuju na to da je manipulacija djecom u postupcima razvoda braka veoma česta. Također, jasno je uočeno da postojeća zakonska i stručna rješenja ne osiguravaju zaštitu djeteta i njegovih prava, npr. kada je jedan roditelj istrajan u namjeri da drugog roditelja isključi iz djetetovog života ili da ga ometa u vršenju roditeljskih dužnosti“, navedeno je tada.

Osam godina kasnije ništa se nije promijenilo, roditelji djece koju je sud dodijelio na starateljstvo bivšim supružnicima i dalje imaju iste probleme.

Prema nezvaničnim podacima Udruženja roditelja Ravnopravno roditeljstvo u BiH, oko 200 roditelja u Bosni i Hercegovini, uglavnom očeva, imaju problema sa viđanjem djeteta nakon razvoda. Neki od njih ispričali su svoje priče za Žurnal ali i željeli su ostati anonimni zbog straha da im bivše supruge neće dodatno onemogućiti viđanje djece. Ovo su njihove priče.

Dijete ima pravo na tatu četiri dana u mjesecu

Kada se prije godinu i po dana otac iz Zenice razveo nije očekivao da će osim braka izgubiti i sina. Starateljstvo nad sedmogodišnjim sinom dobila je njegova bivša supruga a on viđa dijete četiri dana u mjesecu.

– Nakon razvoda braka počela je praksa pokušaja što većeg otuđenja djeteta od mene, od strane bivše supruge. Za razliku od nekoliko očeva koji su u ovoj grupi, ja još nisam pokretao poslije razvoda novu tužbu, a imam namjeru u što skorijem roku to uraditi zbog konstantnog pokušaja bivše supruge da mi onemogući komunikaciju sa djetetom, kaže on.

Obraćao sam se zbog toga CZSR Zenice a kao i da nisam, kaže ovaj otac navodeći da je odgovor Centra za socijalni rad uvijek bio isti – obratite se sudu.

– Evo primjera radi, da ja dođem danas po dijete pred zgradu i ono se ne pojavi, da li se trebam obratiti sudu? Neću valjda svaki vikend kad ne bude sa mnom obraćati se sudu.

Drugi otac sa kojim je Žurnal razgovarao kaže da je razveden već devet godina i od tada traju problemi sa viđanjem djeteta, naročito otkako je počela pandemija.

– Nakon što sam izašao iz našeg zajedničkog stana prošla su 24 dana kada sam prvi put vidio dijete i to samo zahvaljujući mojoj upornosti i insistiranju kod Centra za socijalni rad da malo ubrzaju. Čim smo to riješili, počeo sam viđati dijete. Sud je to i potvrdio, mali je tada imao godinu i po, jednu sedmicu dva puta po četiri sata i drugu sedmicu vikend, subota i nedjelja, kaže on.

Problemi sa viđanjem djeteta za ovog oca su nastali početkom pandemije koronavirusa.

– Kada je moja bivša supruga saznala da imam djevojku onda su počela opravdanja da ne mogu dobiti dijete zbog korone. Međutim, prošli su mjeseci… Nakon deset mjeseci otišao sam u Centar za socijalni rad i na kraju vidio da od te ustanove nemam neke koristi. Otišao sam kod advokata i napravio tužbu i sud je naredio da mi se mora omogućiti viđanje dijete. Međutim, nakon toliko vremena, mi smo izgubili odnos, kao da nije moje dijete, prošlo je puno vremena, ona je navodila da on ima strah od mene, navodi on.

Ovi roditelji problem vide i postupcima razvoda koji traju i po dvije godine, navodeći da su to visoko konfliktni razvodi braka i zovu ih tako samo iz razloga što su i oni htjeli pravo na dijete.

Već šest godina traje borba ovih roditelja na pravo da redovno viđaju svoju djecu.

– Muka nam je više jer niko ne poduzima ništa, javljali smo se i Ombudsmenima ali ne znam da su oni ikome pomogli, samo vrše evidenciju. Centri za socijalni rad su potkapacitirani, mi se često susrećemo s njima i postali smo im dosadni… Zato smo formirali grupu koja će se boriti da se ove stvari promijene. Radi se o oko 200 slučajeva u BiH, kaže jedan od očeva.

Autor: Azra Omerović (zurnal.info)

Prethodni članakOBJAVLJEN JAVNI POZIV ZA DODJELU KREDITNIH SREDSTAVA
Naredni članakU Sloveniji od danas strože mjere, promjena i na granici

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime