Predsjedavajući Predsjedništva BiH, Željko Komšić se obratio na Generalnoj skupštini UN-a na kojoj je tema bila „Bolje zajedno”, 80 godina za mir, razvoj i ljudska prava“.
Na početku je čestitao UN-u na 80 godina djelovanja kazavši da će historija suditi o njihovom uspjehu. Istakao je kako mir u svijetu nema alternativu i da na tom putu treba zajedno raditi.
Ako se putem oružane sile nastoje mijenjati granice država u svijetu, na način koji je suprotan Povelji Ujedinjenih nacija, onda možemo izvesti jednostavan zaključak da se međunarodno pravo ne primjenjuje istovjetno prema svim državama, subjektima tog istog međunarodnog prava.
Podsjetio je kako je prema Povelji UN-a moguće mijenjanje granica jedino dobrom voljom a ne oružanom silom. Kazao je da se napadnuta zemlja pokušava dovesti za sto kako bi se navodno isposlovao mir i zaustavilo krvoproliće.
Osvrnuo se na situaciju u Ukrajini i Gazi kazavši da ovakvo mijenjanje granica može postati pravilo što dovodi do nestabilnosti u svijetu.
– I u konačnici, takav agresivan genocidni pristup koristi se kao sredstvo za nasilno zauzimanje i preuzimanje teritorije koje po međunarodnom pravu ne mogu pripadati onome ko inicira i proizvodi agresiju. To je ovo što danas imamo u pojasu Gaze, gdje se narod Palestine suočava sa ova dva elementa genocida, propisana pomenutom Konvencijom o sprečavanju i kažnjavaju genocida, gdje jedan dio svjetske političke javnosti zatvara oči i prešućuje ovu neizmjerno strašnu činjenicu – istakao je Komšić.
U svom govoru Komšić je kazao kako je neprihvatljiva šutnja svjetskih lidera na dešavanja u Gazi ističući da politički interesi pojedinih zemalja ili interesi korporativnog kapitala ne mogu biti važniji od mira u svakom dijelu svijeta.
Komšić je podsjetio kako je UN tokom agresije susjednih zemalja na BiH formirao UNPROFOR koji je samo posmatrao činjenje zločina, uključujući i genocid u Srebrenici, koji su se činili u BiH. To je, kako kaže Komšić, mrlja u misiji UN-a.
– Prije nešto više od godinu dana, ovdje u Ujedinjenim nacijama, zajedno smo izglasali Rezoluciju o genocidu počinjenom u Srebrenici, što smatram velikim iskorakom i važnim dokumentom, ne samo za Bosnu i Hercegovinu, već i mnogo šire, jer je snaga te Rezolucije u njenoj namjeri sprečavanja eventualnog počinjenja nekih novih genocida, koji se mogu desiti bilo gdje u svijetu – kazao je Komšić.
Dodao je kako je potpisivanjem Daytonskog sporazuma zaustavljeno krvoproliće ali i da je uspostavljen politički sistem koji ne sadrži demokratiju.
– Dakle nakon što smo imali embargo da se branimo danas imamo embargo na demokratiju i demokratski razvoj. Kako drugačije objasniti takvu aktivnost tog dijela međunarodne zajednice, koja na različite načine nastoji obezbijediti ovaj incidentni politički sistem u kojem manjina upravlja većinom, rušeći jedan od temeljnih principa demokratije, koji nalaže takav sistem u kojem bi, zapravo, politička većina trebala upravljati svojom državom – istakao je Komšić.
Potom se osvrnuo na slučaj Kovačević pred Evropskim sudom za ljudska prava. Nakon drugostepene presude digla se velika prašina u bh. medijima jer je Hrvatska prije održavanja drugostepenog postupka uplatila donaciju Sudu.
Jedna od zemalja, što je potpuno neshvatljivo i neprihvatljivo, dala je finansijsku donaciju Evropskom sudu za ljudska prava i pojavila se kasnije, u tom istom predmetu kao zainteresirana strana, što je izraz klasične političke korupcije.
– U obaranju te presude aktivno je učestvovao i Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, iako mu to nisu ovlaštenja data Dejtonsko-Pariškim sporazumom, ulažući također enormna finansijska sredstva iz nepoznatih izvora za čije korištenje nije imao potrebnu saglasnost Vijeća za implementaciju mira.
“Jučer” embargo na oružje neophodno za odbranu zemlje, “danas” embargo na demokratiju i ljudska prava! – kazao je Komšić.