Zimski san kod životinja predstavlja fascinantan prikaz adaptacije i preživljavanja u najtežim uvjetima godine. Tijekom hibernacije, tijelo životinja prolazi kroz drastične promjene: metabolizam se usporava, srčani ritam pada, a tjelesna temperatura znatno opada.
Primjer su medvjedi, koji normalno dišu 40 puta u minuti, dok tijekom zimskog sna udahnu tek 8–10 puta.
Iako su medvjedi među najpoznatijim hibernatorima, njihov zimski san razlikuje se od pravog stanja hibernacije. Smeđi medvjedi mogu spavati do sedam mjeseci, ali zadržavaju relativno visoku tjelesnu temperaturu i lako ih probudi vanjski zvuk. Trudne medvjediće rađaju usred zimskog sna, a mlijeko proizvode koristeći nakupljenu masnoću. Crni medvjedi dodatno impresioniraju sposobnošću održavanja jakih kostiju tokom mjeseci neaktivnosti, zahvaljujući jedinstvenom načinu recikliranja kalcija.
Vjeverice pripremaju zimu kao pravi stratezi. Crvene vjeverice sakriju do 10.000 oraha i žirova, a zaboravljeni plodovi nesvjesno doprinose razmnožavanju šuma. Sive vjeverice prave lažne rupe kako bi zaštitile zalihe od drugih životinja, oslanjajući se na prostorne oznake za pronalazak hrane.
Ježevi udvostručuju težinu pred zimu, nakupljajući masnoću koja djeluje kao prirodna izolacija. Tijekom hibernacije srčani ritam im pada sa 190 na 20 otkucaja u minuti, a tijelesna temperatura na 10 °C. Posebni proteini sprječavaju zgrušavanje krvi, dok gnijezda izrađena od lišća i mahovine održavaju stabilnu temperaturu.
Mali glodavac puh drži rekord trajanja sna – može spavati devet mjeseci godišnje. Njegov metabolizam usporava se za 99 %, srce kuca samo jednom u minuti, a tijelo troši minimalnu količinu masti. Puhovi čak mogu predvidjeti dužinu zime i prilagoditi nakupljanje masti.
Jedna od najnevjerojatnijih prilagodbi pripada drvenoj žabi iz Sjeverne Amerike, koja se tijekom zime doslovno smrzava. Do 70 % vode u njenom tijelu pretvara se u led, srce i mozak prestaju raditi, ali glukoza djeluje kao prirodni antifriz. Kada se temperature povećaju, žaba se „odmrzava“ i nastavlja normalan život.
Jazavci grade složene podzemne gradove s više prostorija i ventilacijskim sustavom, gdje cijela obitelj spava zajedno kako bi održala toplinu. Ribe, poput šarana i antarktičkih vrsta, usporavaju metabolizam ili proizvode proteine koji sprječavaju smrzavanje krvi, omogućavajući preživljavanje u ekstremnim uvjetima.
Za neke životinje, poput ptica selica i sobova, migracija je alternativa zimskom snu. Krda sobova prelaze i do 5000 kilometara godišnje tražeći hranu, dok lastavice lete tisućama kilometara do toplijih krajeva.
Klimatske promjene značajno utječu na ove obrasce. Toplije zime dovode do prerane aktivnosti medvjeda i ježeva, što povećava rizik od nestašice hrane i nepotrebnog trošenja energije. Ciklusi hibernacije kod nekih vrsta skraćuju se za tjedne, a dugoročne posljedice još uvijek izazivaju zabrinutost biologa.
Svijet hibernacije pokazuje nevjerojatnu prilagodljivost života na Zemlji, gdje svaka vrsta razvija jedinstvene strategije preživljavanja koje nadmašuju ljudsku maštu i inspiriraju znanstvenike širom svijeta.
(Vijesti.ba)