Naslovnica Unsko-sanski kanton Nikada nisam smatrala da je problem što sam kao Hrvatica član SDA

Nikada nisam smatrala da je problem što sam kao Hrvatica član SDA

13

Na ovogodišnjim Općim izborima na listi kandidata za Skupštinu Unsko-sanskog kantona našlo se ime i prezime Ines Delić. Ona zauzima osmu poziciju na izbornoj listi. Od početka predizborne kampanje na skupovima prisutne je zaintrigirala i više nego patriotskim nastupom, a postaje još zanimljivija kada se uzme u obzir njena biografija. Naime, Ines Delić rođena je 2. septembra 1991. godine u Zagrebu, od oca katolika i majke muslimanke.

Iako je svoje djetinjstvo i ranu mladost provela u Hrvatskoj, u ime ljubavi odlučila je doći u Bihać i tu, ispostavit će se, i ostati. U gradu na Uni upoznala je supruga Ismara, s kojim ima dvije kćerke, a u istom gradu dobila je i posao te se u Bihaću odlučila i na politički angažman.

Ines Delić, inače magistrica ekonomije s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, za Stav je kazala da je o ideji i historijskoj ulozi SDA saznavala uglavnom kroz razgovor s mužem, muževom i svojom familijom, ali i generalno sa stanovništvom Bosanske krajine.

O svom životnom i političkom putu u nastavnu nam Ines Delić detaljnije govori.

STAV: Kako ste se Vi, kao rođena Zagrepčanka, našli u Bosanskoj krajini?

DELIĆ: To je pitanje na koje sam stalno odgovarala prve dvije godine od mog dolaska. Mnogi su me kroz smijeh pitali kako sam se odlučila na dolazak ovamo kada svi bježe tamo, misleći na područja nešto zapadnije od Bosne i Hercegovine. Kratko i jasno – ljubav je kumovala svemu. S druge strane, moja majka je iz Bihaća. Otišla je u Zagreb još prije rata, gdje upoznaje moga oca. Ja se rađam u Zagrebu, gdje provodim svoje djetinjstvo i gdje kompletiram obrazovanje. Naprosto, dolascima u Bihać, u posjetu porodici moje majke, upoznajem čovjeka koji će mi postati i suprugom i s kojim ću dobiti dvoje djece. I upoznajem ga, vjerovali ili ne, na samoj granici dvije države. Iako smo na samom startu održavali vezu na daljinu, shvatili smo da ćemo morati prije ili kasnije donijeti odluku hoće li on doći u Zagreb, ja u Bihać, ili ćemo tražiti treću opciju. Na kraju, odluka je pala na Bihać.

STAV: Zašto Bihać ispred Zagreba?

DELIĆ: Bihać je dosta manja sredina od Zagreba i smatrali smo da je tu dosta lakše osnovati i odgajati djecu. Osim toga, ova dva grada uopće nisu daleko. Ja, kada god bih imala slobodnog vremena, mogla bih otići do svojih u Zagreb, što je svakako velika olakšavajuća okolnost. U suštini, zbog odluke da život živimo u Bihaću nikada se nismo pokajali. Tu nam je lijepo. Međutim, promjena kao promjena, svaka zahtijeva vrijeme za adaptaciju. Kada sam došla, shvatila sam da ipak postoje određene razlike, u malom gradu ne postoje neke stvari koje postoje u velikom gradu. No i tu mi je dosta pomoglo to što sam odmah pronašla posao – najprije sam radila u jednoj revizorskoj kući, potom u računovodstvu jednog lanca apoteka, a sada trenutno radim na implementaciji projekata vezanih za zaštitu vode i okoliša. I to sve, naravno, u privatnom sektoru. Cijeli radni vijek vezana sam za privatni sektor.

STAV: Uzevši u obzir detalje iz Vašeg i privatnog i profesionalnog života, kako ste se odlučili na politički angažman, i to baš u SDA?

DELIĆ: Kada sam došla u Bihać, u Krajinu, dosta sam razgovarala o politici i sa svojim suprugom, ali i s njegovom i svojom porodicom. Također, komentirala sam politička gibanja i s ljudima u okruženju. Ono što me posebno privuklo prema SDA jeste činjenica da ova politička stranka posebnu pažnju posvećuje tradicionalnim vrijednostima – porodici, narodu i zemlji. Prirodno je da podržavate onu opciju koja zastupa sve ono što osjećate. Dakle, čim smo moja porodica i ja odlučili živjeti u Bihaću, živjeti u ovoj lijepoj državi, mi smo tu da ostanemo. I, jasno je, svim silama ćemo se zalagati to. SDA je multietnička stranka i nikada nisam smatrala da je problem što sam ja kao Hrvatica njen član. Smatram da na taj način mogu samo doprinijeti boljitku naroda kojem pripadam, ali i svih ostalih naroda na području Bosanske krajine. Znamo da ponekad nije lahko. Bilo je vremena kada muž i ja nismo u isto vrijeme bili zaposleni, ali se sve prebrodi. Nekoliko puta sam kroz svoja izlaganja govorila da mi želimo ostati ovdje, mislim da to svi žele jer sigurno nikome nije lahko spakirati kofere i otići. Čak i oni koji su otišli barem ponekad pomisle kako bi bilo lijepo vratiti se domovini. Ono što karakterizira ljude ovdje, barem sam tako prepoznala, jeste negativnost koja često prerasta u kukanje. Nažalost, kada dođe do toga da se nešto konkretno preduzme, malo je onih koji su spremni.

STAV: Kako ljudi u okolini, a posebno oni u Zagrebu, prihvataju to što ste član SDA?

DELIĆ: Iskreno, nikada nisam naišla na negativne reakcije. Svi oni koji me znaju sigurni su u to da ja ne bih nešto izabrala bez da sam prethodno o tome dobro razmislila. Ne da nisam imala negativne reakcije, već imam podršku – od porodice, od prijatelja i od svoje okoline. Nažalost, percepcija o SDA je takva kakva jeste. Mnogi pogrešno misle da je to jedna loša stranka. Međutim, svaku grupu čine ljudi i mislim da se ne bi trebao kompletan kolektiv osuđivati radi pojedinaca. Znate, pojedinci su prolazna kategorija, tako su i ti loši ljudi unutar SDA prolazna kategorija. Na kraju ostaju oni najiskreniji i ideja kojom se svi trebamo voditi.

STAV: Nalazite se na osmom mjestu na listi kandidata SDA za Skupštinu USK. U mnogo navrata dosad Bosanska krajina se žalila na maćehinski odnos centra prema periferiji. Vi nam možete najbolje kazati koji su to najveći problemi koji muče stanovnike ovog dijela naše domovine i vlada li zaista maćehinski odnos na relaciji Sarajevo – Krajina?

DELIĆ: Ovdje imamo dosta problema u sektoru zdravstva, u saobraćajnoj infrastrukturi i povezanosti, problem su i politike prema mladima, posebno prema mladim porodicama. Evo, ja sam prva mlada majka i sigurno bi trebalo više pomagati porodiljama, ohrabrivati mlade porodice na rađanje više djece. Isto tako, sigurno bi trebalo povećati davanja kada je riječ o rješavanju stambenog pitanja. Sve su ovo načini kako zadržati mlade ljude u Bihaću, USK, ali i kompletnoj državi.

Apropo maćehinskog odnosa Sarajeva prema Bosanskoj krajini, o tome se dugo priča. Kako se vlasti mijenjaju, uglavnom su se mijenjali i odnosi između pojedinih kantona, što, sigurna sam, ne smije biti slučaj ni po koju cijenu. Cijela BiH je jedan organizam i svi je trebamo graditi.

STAV: Na koji način planirate unaprijediti život stanovnika USK ako budete izabrani da ih predstavljate iz skupštinskih klupa?

DELIĆ: Zaista želim da svojim znanjem i sposobnostima doprinesem ovoj zajednici i sigurno ću dati svoj maksimum ukoliko budem izabrana. Nažalost, malo je komunikacije između izabranih dužnosnika i samog stanovništva. Tu leži najveći problem. Ja sam tu, krećem se među ljudima i sigurno ću s njima razgovarati i čuti za poteškoće s kojima se suočavaju. Ovom prilikom voljela bih upozoriti na nešto što se uvriježilo kod nas – biračko tijelo uopće ne kontaktira ljude koje su birali. Ja ću svakako očekivati, ako budem izabrana, da mi se sugrađani obrate i ukažu na sve ono što ih muči. Jedino na taj način možemo zajednički napredovati, na opću korist i zadovoljstvo.

Prethodni članakUžas u bh.gradu: Muškarac se raznio bombom na igralištu
Naredni članakApokaliptični snimci bijega iz Rusije: Kolona na granici duga 14 kilometara