Naslovnica Bosna i Hercegovina Patrijarha Porfirije: Ljubav je, braćo i sestre, iskonski pokretač svih događaja u...

Patrijarha Porfirije: Ljubav je, braćo i sestre, iskonski pokretač svih događaja u istoriji spasenja

73

Poslanicu patrijarha SPC Porfirija prenosimo u cijelosti

Patrijarh srpski Porfirije je u Božićnoj poslanici poručio da nas rađanje Bogočovjeka poziva na pravu ljubav, prožetu iskrenim osjećajem bratstva među ljudima. Osvrnuo se i na pandemiju, navodeći da Crkva poziva sve da se pridržavaju razumnih mjera i preporuka vlada i drugih nadležnih institucija.

Poslanicu patrijarha SPC Porfirija prenosimo u cijelosti.

Draga naša djeco duhovna,

Znamo da je rođenje Vitlejemskog Bogomladenca središte istorije svijeta i da se na spasenju roda ljudskog u Gospodu Isusu Hristu zasniva hrišćanski vijenac vrijednosti.

Rođenje Bogočovjeka nadilazi i samo stvaranje svijeta, jer je čovjek dolaskom Božje Svjetlosti u svijet, pod svodovima skrovite pećine kraj Božjeg grada Јerusalima, obasjan mogućnošću vječnoga života.

U Svjetlosti koja je zasvijetlila u tami i koju tama nije obuzela (Јn 1, 5) procvale su hrišćanska kultura i civilizacija.

Novi Adam zamijenio je staroga kako bi Duh Sveti kroz Njega obnovio svekoliku tvorevinu. “Ko je u Hristu, nova je tvar”, kliče Apostol Pavle, “staro prođe, gle, sve novo postade!” (2 Kor 5, 17).

U tom duhu Јevanđelist Јovan nam blagovesti da je sve postalo kroz Logosa Božjeg (Јn 1, 1-3) koji je uzeo na Sebe ljudsku prirodu i tako obnovio zajednicu Boga i čovjeka, učinivši da zavjet u njenom središtu postane vječan.

Ljubav je, braćo i sestre, iskonski pokretač svih događaja u istoriji spasenja, a pogotovu u dolasku Božića, malog Boga u svijet, tako da mi ljepotu i snagu današnjeg Praznika možemo samo čistom ljubavlju doživjeti.

Pokrenut ljubavlju, Bog je stvorio svijet i čoveka. On je, njome vođen, sišao među nas, učinivši da čovječansko u svoja njedra primi božansko, kao i da netvarno u sebe privije propadljivo.

U svekolikoj mudrosti Svetih Otaca Crkve izdvaja se središnja nit o tome da je Sin Božji postao jedan od nas kako bismo mi blagodaću postali ono što je On.

Ljubav Božja učinila je da stvoreni svijet u Bogočovjeku Hristu ne bude nadvladan ni razoren božanskom silom, nego da idući uskim putem Gospodnjeg smirenja bude iscijeljen i spasen.

Zato je u današnjoj prazničnoj radosti važno da shvatimo da nas rađanje Bogočovjeka u skromnoj vitlejemskoj pećini poziva na pravu ljubav, prožetu iskrenim osjećajem bratstva među ljudima.

Odatle i praznična radost treba da bude hranjena plemenitošću našeg hrišćanskog svjedočanstva, ljubavlju koja je vođena staranjem o drugima, a ne sebičnim iluzijama zajedništva koje globalna kultura, naročito u ove praznične dane, koristi u komercijalne svrhe, ne donoseći time pravi mir i suštu radost.

Priđimo, dakle, jedni drugima prolazeći kroz smirenje vitlejemske pećine i osjetimo da se Sin Božji rodio ne bi li nam pokazao da smo potrebni jedni drugima, Bog čovjeku i čovjek Bogu, prijatelj prijatelju i rod rodu, svako svakome, jer jedni bez drugih ne možemo!

Ne opterećujmo se pitanjem ko nam je sve bližnji, nego se umejsto procjene onoga šta nama drugi čine zapitajmo kome smo mi bližnji i šta za druge mi činimo. Budimo, dakle, bližnji svakome na koga smo upućeni po mjeri ljubavi Hristove.

Zaživi li ovo načelo ljubavi u nama, mi ćemo u svijetu koji duboko vapi za ljubavlju začeti klicu spasenja i odnjegovati je. Prave i vječne ljubavi nema bez Hrista Spasa u kome su se srele i vječno sjedinile Božja ljubav prema čovjeku i čovjekova ljubav prema Bogu.

Misao Svetog Јustina Ćelijskog da jedino ljubav miriše na besmrtnost, jer miriše na Boga odjekuje jevanđelskom snagom.

Ona nas poučava mogućnosti bogopoznanja i vječnog života u ljubavi Hristovoj. Zapostavimo li u sebi ljubav Hristovu, padamo u tragičan bezizlaz, a obnavljamo li je trudom i blagodaću, uspinjemo se ka punoći života.

U njoj je izvor duhovne radosti i istočnik nepokolebive moralne hrabrosti u teškim životnim iskušenjima.

To je od davnina poznato našem narodu, koji u ove radosne dane oživljava običaj mirboženja. U porodici i susjedstvu, među srodnicima i na radnom mjestu, svuda gdje se nalazimo, izmirenje sa Bogom i bližnjima prati iskonski pozdrav – Mir Božji, Hristos se rodi!

Time se među nama divno projavljuje biblijsko proročanstvo velikog Isaije: “Јer nam se rodi dijete, sin nam se dade… i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni” (Is 9, 6).

Pomolimo se zato u ove blagoslovene dane Gospodu i Caru mira (Јev 7, 2) da ugasi neprijateljstva među narodima, da spase ljude širom vaseljene i da nam svima bude milostiv i čovjekoljubiv kako bismo se pokazali dostojnim naših predaka po tijelu i duhu, dostojnim blagoslova obećanog nam od drevnih proroka i datog nam u Bogočovjeku Hristu.

I dok se naši pogledi u ove praznične dane molitveno sreću, u našim srcima tinja osjećaj da nam radost nije potpuna.

Rođenje Hrista Spasa slavimo u svijetu ispunjenom strahom i nemirima, atmosferom nerazumijevanja, nepovjerenja i netrpeljivosti, sve do isključivosti proistekle iz uznapredovale kulture sebičnosti i predstavljanja individualizma; u suštini vrhunskih vrijednosti globalnog potrošačkog mentaliteta.

Pored toga, u svijetu stalnih promjena, u kojem se jedino ne odstupa od straha za gubitkom životne sigurnosti, današnjem čovjeku kao da suštinski ne pomažu ni dostignuća u medicini, industriji i tehnologiji.

Čini se da ljudsko društvo u osnovi više nije isto, jer naučno–tehnički doprinosi pod uticajem informacionih tehnologija teže da promijene način opštenja među ljudima povećavajući njihovu otuđenost i usamljenost.

Dovoljno je osjetiti nesigurnost kod liječenja osnovnih bolesti, pa da strah dobije krajnji egzistencijalni vid.

Sve to govori o atmosferi koju je zaista proročki opisao naš nobelovac Ivo Andrić rekavši da stvarna i najveća opasnost nije u opasnostima koje nam zaista prijete, nego u strahu koji je u nama.

Bogomladenac Hristos izgoni taj strah iz nas, o čemu svjedoči Njegov ljubljeni učenik Јovan: “U ljubavi nema straha, nego savršena ljubav izgoni strah napolje; jer je u strahu mučenje, a ko se boji, nije se usavršio u ljubavi” (1 Јn 4, 18).

A prije Apostola ljubavi, u Starom Zavjetu zapisana je poruka koja objedinjuje mnoge druge: “Ne boj se, jer sam ja s tobom; ne plaši se, jer sam ja Bog tvoj; ukrepiću te i pomoći ću ti, i poduprijeću te desnicom pravde svoje” (Is 41, 10).

Stoga odgovor na stanje koje nas danas tišti treba tražiti u riječima koje je Gospod Hristos uputio učenicima pred Svoje stradanje: “U svijetu ćete imati žalost; ali ne bojte se, ja sam pobijedio svijet” (Јn 16, 33).

Radujmo se, stoga, braćo i sestre, jer nam u Božiću dolazi Pobjednik! Otklonimo sjenku straha uprkos teškoćama i sa čvrstom vjerom u Boga proslavimo rođenje Bogočovjeka, čije nas novozavjetno ime Emanuil krijepi moćnim doslovnim značenjem njegovim – sa nama je Bog (Is 7, 14).

U prazničnoj radosti Božićnog dana, sa naročitom pastirskom brigom i odgovornošću upućujemo očinske pozdrave i molitve za naše sestre i braću u otadžbini i rasejanju, gdje god da žive pravoslavni Srbi, a posebno onima na Kosovu i Metohiji, našoj duhovnoj i nacionalnoj kolijevci.

Mi im poručujemo da znamo za njihova iskušenja koja još uvijek traju, ali da je njihova Majka Crkva sve dosad bila uz njih i da će uvijek biti.

Danas smo duhovno i molitveno sa svima vama na svakome mjestu vašega življenja.

Svaki pravoslavni dom postaje mali Vitlejem u kojem nas prožima smisao badnjaka i toplina slame, u kojem zajedno pjevamo uzvišenu pjesmu: “Rođenje tvoje, Hriste Bože naš, obasja svijet svjetlošću razuma…”

Božić danas sa izuzetnim poštovanjem i zahvalnošću čestitamo svim ljekarima i zdravstvenim radnicima, za koje uznosimo molitve Bogomladencu Hristu!

Molimo se i za bolne da što prije ozdrave i da zaraza koja je napala svijet prođe!

Molimo se i da mi, pravoslavni hrišćani, više ne strahujemo za svoje živote i da ne ustuknemo pred opasnostima koje sobom nosi bolest izazvana širenjem virusa, nego da imamo čvrsto povjerenje u Boga, istinskog Ljekara duša i tijela naših, kao i da nas osjećaj straha, podstaknut preporučivanom “socijalnom distancom”, ne omete u činjenju onoga što je na korist naših bližnjih i zajednice kojoj pripadamo u svakom pogledu: duhovnom, porodičnom, poslovnom…

Za nas pravoslavne hrišćane trajno važi pouka: “Vidio si lice brata svoga, vidio si Boga svoga”.

Ona je skovana vjekovnim ispitivanjem naše bogolike prirode, uvijek okrenute opštenju sa Bogom, braćom i sestrama, i sa svekolikom prirodom.

Crkva stoga poziva da se za vrijeme trajanja pandemije svi pridržavaju razumnih mjera i preporuka vlada i drugih nadležnih institucija u državama i oblastima u kojima živi naš narod, ali isto tako ona podsjeća sve i svakoga na izbjegavanje isključivosti i poštovanje ljudske slobode kao najuzvišenijeg i najvrijednijeg Božjeg dara danoga čovjeku.

Imajući na umu poziv Apostola Pavla: “Stojte, dakle, čvrsto u slobodi kojom nas Hristos oslobodi, i ne dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti” (Gal 5, 1), ostanimo slobodni, ali ništa manje odgovorni, čuvajući i druge i sebe.

Suočavajući se tako sa globalnom prijetnjom od virusa korona, najprije shvatimo da je čovjek stvoren da u ovome svijetu djeluje kao jedini pravi činilac stabilnosti i opstanka.

U zavisnosti od upotrebe svoje slobodne volje može biti i jedini remetilački činilac, jedini pravi virus.

Svojom intervencijom u ljudsku prirodu i nasiljem nad tvorevinom u cjelini čovjek remeti veličanstveni sklad svega što je Bog stvorio.

U tom smislu, virus korona, kao i svaki drugi virus, samo je odraz nesagledivo dubljeg problema.

Prema tome on je, pored ostalog, izraz pedagoške opomene čovejku da se vrati zapovijestima Božjim, jer kada se od prirode otima i kada se ne živi u saglasju sa poretkom koji je Bog ustanovio, ona prestaje da biva našim miroljubivim staništem.

Ona dugo pamti i trpi nepravdu, ali prije ili kasnije uzvraća udarcima. Prirodu, dakle, moramo poštovati, njegovati i čuvati kao najvredniji dar Božji.

Smisao Božića sastoji se upravo u tome da nam je Bogomladenac Hristos u događaju Svoga čudesnog rođenja jednom za svagda pružio mogućnost iscjeljenja od našeg djelovanja nalik virusu i opet jedinstvenu mogućnost iscjeljenja našeg odnosa sa Bogom, tvorevinom i ljudima.

Budimo zato trezveni u vezi sa tim, osluškujući šta nam u svjetlosti Praznika govore stihovi velikog svetitelja i crkvenog pjesnika Јovana Damaskina: “Nebo i zemlja danas, kao što je prorokovano, neka se obraduju! Anđeli i ljudi neka duhovno svetkuju! Јer Bog se javi u tijelu onima koji sjede u mraku i sjenci, rodivši se od žene. Pećina i jasle Ga prihvataju, pastiri čudo razglašavaju, mudraci sa Istoka u Vitlejem dare donose, a mi, nedostojnim ustima, ugledajući se na anđele, hvalu mu odajmo: Slava na visini Bogu, a na zemlji mir!”

Srećan vam i Bogom blagosloven ovaj dan u koji nam se rodi Spas i Izbavitelj Hristos Gospod!

Sa ovim željama i molitvama Bogomladencu Hristu Mi vam kao cijelom sabornom crkvenom tijelu i opet kao pojedincima želimo svako istinsko dobro u Novoj 2022. godini.

Zato vas sve pozdravljamo radosnim Božićnim pozdravom: Mir Božji – Hristos se rodi!

Nisvet Jusić
Prethodni članakKORONA U USK: U POSLJEDNJA 24 SATA 67 NOVOZARAŽENIH I TRI SMRTNA ISHODA
Naredni članakU Sloveniji 1.008 novozaraženih koronavirusom, udio pozitivnih 44 posto