Naslovnica Bosna i Hercegovina Rat za mrtve: Milionski monopol nad preminulim od korone

Rat za mrtve: Milionski monopol nad preminulim od korone

68

Sama činjenica da porodica mora da izdvoji dvije prosječne plaće kako bi sahranila preminulog člana porodice, a da pri tom i ne zna koga sahranjuje – jer nije dozvoljeno da se otvara sanduk, u svakom bi uređenijem društvu izazvala opći građanski bunt i reakciju pravne države, ali samo ne i u BiH, državi okovanoj korupcijom

Od početka pandemije, zaključno sa 23. decembrom ove godine, od korona virusa u Republici Srpskoj preminule su 5.444 osobe.

Iako, kako tvrde stručnjaci, virus umire kada umre i zaraženi, svi preminuli u RS se u skladu sa pravilnikom iz 2018. godine moraju sahranjivati u limenim sanducima koji po komadu koštaju 260 maraka, pa prostom matematikom dolazimo do iznosa od 1,4 miliona KM koji su porodice platile samo za ove nemjene, ili ukupno oko sedam miliona za sahrane preminulih od COVID-a 19, piše Inforadar.

Ono što je u svemu najtragičnije jeste da se sahranama preminulih od korone manipuliše budući da samo privilegovana pogrebna preduzeća mogu vršiti te usluge, odnosno prodavati pogrebnu opremu. Tako već dvije godine sav novac odlazi u džepove pojedinaca za koje se opravdano sumnja da su iskoristili rupe u zakonu i bavili se profiterstvom u pandemiji kako bi se domogli pozamašne zarade.

PORODICA NE ZNA KOGA SAHRANJUJE

S druge strane, privatna pogrebna preduzeća, koja nisu u “dilu”, žale se i otvoreno upozoravaju da pojedinci imaju monopol nad ovom vrstom sahrana, no uprkos tome nadležni negiraju bilo kakve nezakonite radnje, pozivajući se na pomenuti Pravilnik.

Iako smo upite poslali brojnim institucijama, između ostalih i Republičkom štabu za vanredne situacije RS, s ciljem utvrđivanja tačnih činjenica vezanih za procedure sahranjivanja umrlih od korone i okom vidljivo profiterstvo, odgovor nismo dobili niti od jedne (!), što samo po sebi dovoljno govori. Tim prije jer je iz dokumentacije koja je u posjedu Inforadara potpuno jasno da se radi o sivoj zoni u kojoj pojedinci uzimaju ekstra profit, a odgovorni, ili oni koji bi to trebali biti – peru ruke od odgovornosti.

Foto: Dejan Rakita/Pixsell

Banjalučanin Dragan B. je zbog korona virusa izgubio oca u dobi od 69 godina, no kada je otišao da dogovori prevoz pokojnika bio je zatečen procedurom koja mu je, kako kaže, u startu vezala ruke.

“Iz UKC Banja Luka dobio sam telegram u kojem sam obaviješten da je moj otac preminuo od korona virusa. Osim šoka kroz koji smo prolazili zbog gubitka, uslijedilo je nekoliko dodatnih šokova, jer nismo ni znali kakva je procedura u ovakcim situacijama”, kaže za Inforadar Dragan B, koji nije želio da mu se otkrije puni identitet.

Iako je namjeravao angažovati privatno pogrebno preduzeće u Banjaluci, jer je imao dobre preporuke, u međuvremenu je dobio informaciju da jedino JK Gradsko groblje a.d. Banjaluka sahranjuje preminule od korona virusa.

“Najveći šok za mene je uslijedio kad su mi rekli da nijednog trenutka ne mogu da vidim ko je u limenom sanduku koji zapečate još u UKC-u Republike Srpske. Dakle, nijednog trenutka niste u prilici da utvrdite koga sahranjujete?! Ovo navodno možete uraditi tek godinu nakon sahrane, uz zahtjev za ekshumaciju. Nisam mogao vjerovati šta su mi govorili i to me sve više opterećuje kako vrijeme od sahrane odmiče”, govori ogorčeno Dragan.

Kaže da je u Gradskom groblju bio obavezan da odabere i limeni sanduk.

“Rekli su mi da preminuli od korone moraju da budu u limenim sanducima, a te sanduke možeš izabrati samo u prostorijama Gradskog groblja Banjaluka, cijena jednog je 260 KM. Na tu cijenu plaćate i 80 maraka letovanje, a onda za izdavanje uvjerenja 18 KM, to su dva, tri papira, dok za uslugu unošenja pokojnika u vozilo dodatnih 11 KM. Nisu to iznosi za koje će neko istupiti u javnost, ali upravo zbog toga što narod ćuti deru mu kožu. Sad kada sve saberem jedino što porodice umrlih od korone rade jeste da su dužni platiti tačno određenom preduzeću i ne gledati koga sahranjuju. Ubijeđen sam da je ovakva situacija samo kod nas, u ovakvoj zemlji koja živi s korupcijom na svakom ćošku”, zaključuje Dragan B.

ZA UKOP PREMINULOG OD KORONE 1.400 KM

Osobe preminule od korona virusa sahranjuju se u skladu s Pravilnikom o načinu i uslovima pod kojima se vrši sahranjivanje, ekshumacija i prevoz umrlih lica, a koji je usvojen 2018., kada je na čelu Ministarstva zdravlja RS bio Dragan Bogdanić. Ovaj pravilnik zamijenio je raniji u kojem je stajalo da se zaraženi sahranjuje u zdravstveno-obdukcionoj vreći.

Iako medicinski stručnjaci, dakle, ističu da je nakon smrti osobe – s njom umro i virus, prema ovom pravilniku preminuli od korone sahranjuju se u zalemljenim metalnim sanducima, koji se potom stavljaju u drveni sanduk. Takva vrsta sahrane porodicu košta u prosjeku oko 1.400 KM.

Opremanje preminule osobe vrši zdravstvena ustanova u kojoj je osoba umrla. Ekshumacija može da se izvrši tek godinu nakon sahranjivanja, pa je to ujedno i prva prilika da porodica provjeri koga je uopšte sahranila.

Tijelo osobe umrle od korone tretira se posebno i odvozi u posebno pripremljenu mrtvačnicu. Međutim, nigdje u pravilniku nije precizirano koje je to pogrebno preduzeće što smije da sahranjuje umrle od zaraznih bolesti. Sagovornici Inforadara podsjećaju da su i prije pandemije Covid-19 sahranjivane osobe preminule od drugih opasnih i zaraznih bolesti, poput hepatitisa, odnosno AIDS-a, ali da tada nije postojao monopol od strane jednog preduzeća.

A preduzeće koje ima monopol nad ovom vrstom sahrana je Gradsko groblje Banjaluka, o čemu svjedoči i vlasnik pogrebnog preduzeća Duga Milan Štrbac.

“Ne postoji nijedna odluka kojom je samo ovom preduzeću dodijeljeno da sahranjuje umrle od korone i da prodaje opremu. Ovim su oštećena mala preduzeća, a nema nas puno. Više nemam snage ni volje da se borim, ali ovo što se radi nema veze s logikom”, tvrdi Štrbac. Navodi kako u početku pandemije nije reagovao, smatrajući da je vanredno stanje bilo vrijeme kada su se donosile neracionalne odluke.

No, kako je vanredno stanje odavno ukinuto, a princip rada, odnosno monopol nad sahranama, ostao nepromijenjen, obratio se na adresu više institucija.

“Među relevantnim institucijama bio je UKC RS. Iz njihovog odgovora jasno je da nikada nisu precizirali koje preduzeće će prodavati limene i drvene sanduke, već se isključivo vode načinom i postupanjem u slučajevima preminulih od korona virusa. Mene sada interesuje kako je moguće da se u slučajevima kada neko umre od prirodne smrti ili na drugi način radi normalno, a u slučajevima umrlih od korona virusa samo ‘Gradsko groblje’ ima monopol da sahranjuje te pokojnike”, kaže Štrbac, koji dodaje da je njegovo preduzeće bilo angažovano i za obavljanje sahrana preminulih kod korone u drugim gradovima, pa i u zemljama EU, što ga navodi na zaključak da Gradsko groblje Banjaluka samoinicijativno i nezakonito vrši opstrukciju i uskraćuje pravo izbora građana.

TEK NEDAVNO POZIV I ZA DRUGE FIRME

Međutim, direktor JK Gradskog groblja a.d. Banjaluka Željko Grbić odbacuje bilo kakvu mogućnost korupcije i monopola u slučajevima sahrane osoba preminulih od korone, iako potvrđuje da jedino oni obavljaju ovu vrstu sahrana i to “na osnovu Ugovora potpisanog sa UKC RS o preuzimanju preminulih”.

“Nema tu nikakve korupcije, sve je jasno napisano u Pravilniku. Nema povlaštenih firmi koje se bave prodajom metalnih sanduka, jer mi to radimo po principima komisione prodaje. Imamo u opciji više firmi koje izlažu svoje sanduke i na građanima je da odaberu, a kada ih plate – mi novac proslijedimo ovim firmama”, kaže Grbić, dodavši kako je marža ista za sve.

Navodi da Gradsko groblje ima ugovor sa UKC RS o preuzimanju preminulih uopšte, a da je s početkom pandemije krug oko preminulih od korona virusa zatvoren jer službenici Gradskog groblja ulaze u UKC i opremaju preminule u limene sanduke. Nakon toga ih odvoze u vlastite mrtvačnice, posebno namijenjene za preminule od korone, a potom na mjesto ukopa.

Grbić tvrdi da Gradsko groblje u Banjaluci jedino može da sahranjuje umrle od korone te da jedino ima i mrtvačnice specijalizovane za tu namjenu, dok pojedini mrtve drže – u kontejnerima.

No, zanimljivo je da je Gradsko groblje tek nedavno (17. decembra, u vrijeme istraživanja ove priče) objavilo javni poziv i prema drugim pogrebnim preduzećima da, ukoliko imaju ponude za prodaju pogrebne opreme za umrle od korone, da ih dostave na adresu ovog javnog preduzeća.

Direktor Gradskog groblja kaže da se zbog prozivki obratio i Agenciji za javne nabavke, iz koje su potvrdili da se u konkretnom slučaju ne raspisuju tenderi – jer se radi o komisionoj prodaji.

Za razliku od većine građana ove zemlje, a pogotovo unesrećenih porodica koje su od marta 2020. naovamo izgubile nekog od članova svog domaćinstva, pandemija korona visura, a što potvrđuje i ova priča, za pojedince i interesno povezane grupe s političkom zaleđinom nesumnjivo je iskorištena za lično bogaćenje i profiterstvo najgore vrste.

Sama činjenica da ožalošćena porodica mora da izdvoji dvije prosječne plaće kako bi sahranila člana svoje porodice, a da pri tom i ne zna koga sahranjuje – jer nije dozvoljeno da se otvara sanduk, u svakom bi uređenijem društvu izazvala opći građanski bunt i reakciju pravne države, ali samo ne i u BiH, državi okovanoj korupcijom i ostavljenoj na nemilost etnonacionalnim poglavicama, njihovim klanovima i poluilegalnim poslovima.

Autor: Nikola Morača (Inforadar)

Nisvet Jusić
Prethodni članak“Merhamet” Švedske obezbijedio 76.000 KM za narodne kuhinje u BiH
Naredni članakŠehić brani u životnoj formi, drugi je najbolji golman turske Superlige