Izjava Nikole Grmoje da je “rješenje za BiH treći entitet ili Herceg-Bosna” ponovo je razotkrila dugogodišnje političke pretenzije dijela hrvatske političke scene prema unutrašnjem uređenju Bosne i Hercegovine. Umjesto da doprinese stabilnosti i dobrosusjedskim odnosima, Grmoja je ponovo posegnuo za narativima koji su decenijama bili izvor političkih tenzija, nepovjerenja i pokušaja podjela unutar BiH.
Ovakvi istupi iz Zagreba, pa makar dolazili iz opozicije, nikada nisu izolovani incidenti. Oni prate konzistentnu političku matricu u kojoj se BiH tretira ne kao suverena i cjelovita država, već kao prostor za ostvarivanje političkih ciljeva koji se nadovezuju na ideje iz devedesetih. Pri tome se zanemaruje činjenica da su upravo projekti poput Herceg-Bosne sudski označeni kao udruženi zločinački poduhvat i da su izazvali ogromnu patnju, stradanje i razaranja.
U tom kontekstu Grmojina izjava da “Herceg-Bosna nije bila greška” nije samo politički neodgovorna, već i historijski netačna i moralno problematična. Opravdavati formaciju koja je rezultirala etničkim čišćenjem, logorima i rušenjem multietničkog tkiva, znači ignorisati sve presude međunarodnih sudova i vrijeđati žrtve koje još uvijek čekaju pravdu. Time se dodatno produbljuju rane koje BiH pokušava zacjeliti već trideset godina.
Pokušaj stvaranja trećeg entiteta u savremenim okolnostima nije ništa drugo nego novi pokušaj teritorijalne fragmentacije zemlje. U trenutku kada se BiH suočava s blokadama iz entiteta RS, prijetnjama secesijom i destabilizacijama koje dolaze iz Banje Luke, zagrebačke poruke o “reorganizaciji zemlje” djeluju kao pritisak s druge strane – pritisak koji ide u pravcu dodatnog slabljenja države.
Bosna i Hercegovina nije laboratorija za eksperimente susjednih politika. Ona nije ni poligon na kojem Hrvatska treba rješavati svoje unutrašnje koalicijske potrebe, niti prostor za stvaranje paralelnih političkih struktura. BiH je međunarodno priznata država, čiji je teritorijalni integritet garantovan Dejtonskim sporazumom, Ustavom i međunarodnim pravom. Svaki pokušaj redefinicije njenih granica – bio on otvoren ili prikriven – predstavlja opasan presedan.
Osim političkog aspekta, Grmojina izjava potpuno zanemaruje multietničku strukturu zemlje i realne potrebe njenih građana. Umjesto insistiranja na novim podjelama, regionu su potrebne politike koje jačaju povjerenje, saradnju i evropski put BiH. Otvaranjem pitanja trećeg entiteta, Hrvatska ne pomaže Hrvatima u BiH, nego ih dodatno gura u političku izolaciju i konfrontaciju sa ostatkom zemlje.
BiH je dovoljno propatila zbog tuđih ambicija i eksperimenata. Vrijeme je da se glasno kaže: stabilnost i budućnost Bosne i Hercegovine ne mogu se graditi na mapama iz devedesetih, niti na pokušajima teritorijalnog preuređenja. Grmoja i političke strukture koje dijele njegove stavove ne nude rješenje, već opasnu iluziju koja vodi ka novim sukobima i blokadama.
Bosna i Hercegovina može opstati samo kroz jačanje institucija, ravnopravnost svih građana i konačno okretanje evropskim vrijednostima – a ne kroz ideje koje pripadaju prošlosti.