Naslovnica Bosna i Hercegovina Tvrdnju Tegeltije da 1. mart nije državni praznik demantuje Ustavni sud BiH

Tvrdnju Tegeltije da 1. mart nije državni praznik demantuje Ustavni sud BiH

50

Nazvavši tom prilikom institucije Bosne i Hercegovine “zajedničkim”, što je Istinomjer u više navrata već ocijenio neistinitim, Tegeltija je pozvao “sve one koji ne osjećaju 1. mart i koji poštuju zakon” da se tog dana pojave na svojim radnim mjestima

Predsjedavajući Vijeća ministara BiH Zoran Tegeltija, u svom obraćanju javnosti 28.2.2022. godine, ustvrdio je, između ostalog, da 1. mart nije definisan kao državni praznik.

Nazvavši tom prilikom institucije Bosne i Hercegovine “zajedničkim”, što je Istinomjer u više navrata već ocijenio neistinitim, Tegeltija je pozvao “sve one koji ne osjećaju 1. mart i koji poštuju zakon” da se tog dana pojave na svojim radnim mjestima.

“Nažalost, situacija sa obilježavanjem 1. marta nastavlja se i 2022. godine kao i u svim prethodnim periodima. Sva javnost mora da zna da 1. mart nije definisan kao državni praznik u Bosni i Hercegovini i kao takav ne može da se obilježava. Svi oni pojedinici koji koriste tu priliku da na bazi nekih drugih odluka koriste i obilježavaju taj datum, a to rade mimo odluka zajedničkih institucija Bosne i Hercegovine i na taj način se u najvećoj mjeri obezvrjeđuje postojanje i rad zajedničkih institucija. Naravno, svi oni koji ne osjećaju 1. mart i koji poštuju zakon ja ih pozivam da se pojave na svojim radnim mjestima sutra, kao i predstavnika diplomatske mreže koji su u svijetu da 1. mart je samo jedan od radnih dana u Bosni i Hercegovini i da ni na koji način ne treba to obilježavati.” (Zoran Tegeltija, 28.2.2022.)

Da je Tegeltijina tvrdnja da 1. mart nije državni praznik u Bosni i Hercegovini neistinita, svjedoči ne samo ustavnopravna stečevina Bosne i Hercegovine već i odluke relevantnih sudskih instanci, kao i stav visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Prije svega, podsjetimo se da je, a što je potvrdio i Ustavni sud BiH, referendum o statusu BiH proveden 29.2. i 1.3.1992. godine na cijeloj teritoriji BiH, da su bili pozvani svi građani/ke BiH, bez bilo kakve razlike, koji imaju pravo glasa, te da je glasalo više od 64% građana/ki, od čega se 99,44% izjasnilo “za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana, naroda Bosne i Hercegovine – Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive”. Također, prema mišljenju međunarodnih posmatrača, referendum je obavljen prema međunarodnim demokratskim standardima.

Zakone o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine i 25. novembra Danom državnosti Republike Bosne i Hercegovine Skupština Republike BiH donijela je na sjednici održanoj 28.2.1995. godine. Mjesec kasnije, u službenom listu Republike Bosne i Hercegovine od 30.3.1995. godine, objavljen je Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine, kao i Ukaz o proglašenju Zakona o proglašenju 25. novembra Danom državnosti Republike Bosne i Hercegovine.

Nakon što je 12.10.2016. i 7.12.2016. godine trideset poslanika Narodne skupštine Republike Srpske podnijelo zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti RBiH i članova 1, 2. i 3. Zakona o proglašenju 25. novembra Danom državnosti RBiH, Ustavni sud Bosne i Hercegovine, na sjednici održanoj 6.7.2017. godine, otklonio je sve dileme u tom smislu, odbivši oba zahtjeva kao neosnovana u predmetima U 18/16 i U 22/16.

“Odbija se kao neosnovan zahtjev 30 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske za ocjenu ustavnosti Zakona o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine”, navedeno je tom prilikom u Odluci Ustavnog suda te utvrđeno “da je Zakon o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine u skladu sa dijelom Preambule Ustava Bosne i Hercegovine”, koji glasi:

“Bošnjaci, Hrvati i Srbi, kao konstitutivni narodi (u zajednici s ostalima), i građani Bosne i Hercegovine ovim utvrđuju Ustav Bosne i Hercegovine”, čl. I/2. i II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i članom 1.1. i članom 2. stav 1. tač. a), b), c), d) i e) Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije”. (Ustavni sud BiH, 6.7.2017.)

U obrazloženju odluke, Ustavni sud BiH je, između ostalog, podsjetio da je Ustavnopravna komisija Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH u svom odgovoru navela da je na sjednici održanoj 17. novembra 2016. godine razmatrala zahtjev Ustavnog suda za izjašnjenje o navedenom zahtjevu za ocjenu ustavnosti.

“Tom prilikom je konstatirala da je Zakon donijela Skupština Republike Bosne i Hercegovine 28. februara 1995. godine, a da je ukaz o proglašenju Zakona potpisao predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović 6. marta 1995. godine, tačno tri godine nakon što je Republička izborna komisija Socijalističke republike Bosne i Hercegovine potvrdila rezultate referenduma o određivanju statusa Bosne i Hercegovine. Također je konstatirano da je Zakon objavljen u “Službenom listu RBiH” broj 9/95. Dalje je konstatirano da je odredbom Aneksa II/2. Ustava BiH propisano da svi zakoni, propisi i sudski poslovnici koji budu na snazi na teritoriji BiH kada Ustav stupi na snagu ostaju na snazi u onoj mjeri u kojoj se ne kose sa Ustavom sve dok nadležno vladino tijelo Bosne i Hercegovine ne odredi drugačije. Istaknuto je da je Ustavnopravna komisija Doma naroda nakon rasprave jednoglasno odlučila da sa navedenim činjenicama upozna Ustavni sud, koji će, u skladu sa svojim nadležnostima, odlučiti o usaglašenosti Zakona sa Ustavom BiH.” (Ustavni sud BiH, 6.7.2017.)

Prethodni članakZelenski: U pregovorima s Rusijom nije bilo željenih rezultata
Naredni članakBorac pobijedio Tuzla City na Tušnju