Na suđenju za zločine na području više krajiških opština, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine kazao je da su spaljeni posmrtni ostaci njegovog oca, pronađeni u kući, stali u jednu manju kutiju od cipela.
Svjedok Milenko Ćirić je ispričao da je do septembra 1995. živio u Ključu sa ocem Zoranom, suprugom i dvoje djece. Kazao je da je tokom rata bio vojno angažovan i da 15. septembra nije bio s porodicom, ali ih je i prije toga evakuisao u okolinu Prijedora.
– Supruga i djeca su evakuisani u Prijedor. Otac je bio u Ljubinama u kući, on je gore povremeno odlazio – kazao je svjedok i dodao da je to bilo selo s većinski srpskim stanovništvom i da nije bilo više od 75 kuća.
Kada je čuo za granatiranje Ključa, Ćirić je krenuo pješke za Sanski Most i pitao prolaznike za oca.
– Rođak mi je rekao da ga je molio da krene s njima, a on mu odgovorio: “Nikola, neću nigdje, neće meni niko ništa, ja sam učestvovao u onom ratu, ja sam se borio za ovaj narod” – prisjetio se svjedok razgovora s rođakom.
Dolaskom 1997. u Ključ, Ćirić kaže da nije imao informacija o ocu i da je njegova sestra od Međunarodnog komiteta za nestale osobe zatražila da provjere kuću u Ljubinama koja je bila spaljena.
– Kopali su po ruševinama i samo se pojavio taj crni izgorjeli sloj. (…) Našli smo samo 250 grama kostiju, stalo je u kutiju od cipela – kazao je svjedok.
Branilac Asim Crnalić je pitao da li dopušta mogućnost da je otac umro prirodnom smrću jer je imao 86 godina, a svjedok je odgovorio odrično.
Na pitanje braniteljice Mirne Avdibegović šta je pisalo na jednoj od susjednih kuća, svjedok je kazao da je bio crni natpis “Crni kojoti Donji Vakuf“ i negirao povezanost s Petim korpusom Armije BiH.