Područne škole se zatvaraju, a u onima čija su vrata i dalje otvorena, dječja graja se ne čuje kao nekada
Nastavlja se trend smanjenja broja učenika, a neke od škola već su i zatvorene. Da su alarmi odavno upaljeni, ilustruju primjeri škola u koje je upisan samo jedan učenik.
U nekim su pak formirana kombinovana odjeljenja u kojima djeca različitih dobnih uzrasta i razreda uče u jednoj učionici.
Jer je i ovo alternativno rješenje bolje od gašenja, uz veliki trud i posvećenost i učenika i nastavnika.
Jedna učiteljica, dvije školske ploče i tri generacije. 45 minuta koliko čas traje, teško da može biti dovoljno, ali primorani su na to. To je slika koja je, nažalost, prisutna u cijeloj zemlji.
Područne škole se zatvaraju, a u onima čija su vrata i dalje otvorena, dječja graja se ne čuje kao nekada.
-Nije loše, dobro radim, dobijam puno petica, kaže Hamza Balić, učenik prvog razreda.
Ocjene su dobre, reći će učenici. No, bojazan od ovakve vrste učenja nerijetko imaju roditelj, te djecu izbjegavaju upisivati u manju, bližu školu. Sa najviše izazova u nastavi u kombiniranim odjeljenjima susreću se nastavnici.
-Puno zahtjeva od nas i priprema, rada i svega ostalog. Ja radim u kliznom rasporedu, tako je samo od mene, to nije po propisima, ali dva časa mi dolaze jedan razred prije, onda jedno dva sata budu zajedno, pa onda ostaje jedan razred još sat vremena poslije. Moj radni dan traje mnogo više nego u stvari što bi trebao. I plus treba to kod kuće to sve pripremiti, rekla je Ema Lipovača, profesorica razredne nastave u OŠ “Gornje Prekounje – Ripač”.
U područnim školama koje su opstale, bez obzira na teške uvjete, nemjerljiv je trud prosvjetnih radnika da nastava, ipak, ne trpi.