Bez obzira na vjersko opredjeljenje, pod zemlju se ne može bez minimalno hiljadu i po maraka
Brojna poskupljenja i mala primanja učinila su život građanima Bosne i Hercegovine znatno težim. Međutim, ne košta samo život, sve je skuplja i smrt.
Bez obzira na vjersko opredjeljenje, pod zemlju se ne može bez minimalno hiljadu i po maraka.
Bezbrižna vremena u danima starosti za penzionere u Bosni i Hercegovini su pusta želja. Jesen svog života provode u borbi za golu egzistenciju. Para nema za život, a kamoli za smrt, za koju se pripremaju ne samo vjerskim obredima, nego i dugogodišnjim štednjama i ratama, javlja BHRT.
Era poskupljenja nije zaobišla ni radost ni žalost. Da ovdje i smrt dođe kao luksuz, pokazuju i cijene. Samo za grobno mjesto i njegov iskop na gradskom groblju u Bihaću potrebno je izdvojiti od 613 do 914 maraka, a ostali troškovi tek slijede.
– Članovi Medžlisa IZ imaju olakšice kada se desi smrtni slučaj da plaćaju minimalno. Otprilike možemo reći da prosjek košta oko 650 KM, oprema, plakati, prijevoz, tabut, platno… To je cirka 650 KM, kaže Husen Đuzelić iz pogrebne djelatnosti medžlisa IZ Bihać.
Troškovi ovise i od konfesije. Cijena sanduka iznosi od 400 do više od dvije hiljade maraka, a onih najprodavanijih od 700 do 900 KM.
-Godišnja članarina za groblje u Žegaru je 50 KM, a za ostala je 30. To je ono što su članovi, obitelji koji žele tu imati grobno mjesto, dužni godišnje plaćati. Kada umre pokojnik, sam obred dodatno još košta 100 KM, tvrdi Ivan Tučić, bihaćki župnik.
S obzirom na to da se materijal uglavnom uvozi iz Indije, nimalo jeftini nisu ni nadgrobni spomenici. Za onaj najjeftiniji treba izdvojiti gotovo 1.500 KM.
-Potrebno je puno para, to je prvo. Sve zavisi šta ko želi od materijala, koja boja, sve to igra ulogu. Jedan od najjeftinijih nišana je 300 KM. E, onda kako se debljaju, rastu, cijene idu gore. Ako idu s tamnim materijalima, tamna je i cijena, riječi su Bože Balena, uposlenika kamenorezačke radnje.
Osim žalosti, najbližima ostaje trošak koji za sobom nosi odlazak na onaj svijet. U BiH s pravom kažu – Bože zdravlja. Postalo je skupo živjeti, a ništa jeftinije nije ni umrijeti.