Navodi se to u saopćenju Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u Bosni i Hercegovini (UIPL) koji su pratili aktuelnu situaciju povodom nedostatka citostatika, kao i višemjesečnu agoniju pacijenata na tzv. “listama čekanja“.
Problem ostvarivanja prava na lijek je uzrokovan nedovoljnim finansiranjem Fonda solidarnosti i kašnjenju u provođenju postupaka javnih nabavki od strane institucija.
Iz Udruženja napominju da Fond ima dva izvora finansiranja – iz sredstava zdravstvenog osiguranja i budžeta Federacije BiH. Iako je primjenjivim propisima regulisano da se u Fond solidarnosti iz budžeta uplaćuje iznos jednak ostvarenim sredstvima zdravstvenog osiguranja, sredstva iz budžeta nikada nisu uplaćena u propisanom iznosu odnosno uplaćeno je najviše do 25% godišnje u odnosu na zakonsku obavezu. Takav odnos Federacije BiH prema Fondu solidarnosti je doveo do njegovog nedovoljnog finansiranja, a što je prouzrokovalo stvaranje tzv. Listi čekanja, jer Fond nema dovoljno novca za finansiranje liječenja svih oboljelih.
Iako se u prethodnim godinama moglo govoriti o općem u finansijskih sredstava u bosanskohercegovačkim budžetima, posljednje dvije godine svjedoci smo značajnog rasta budžetskih prihoda. U tom periodu, cijene lijekova ostale su manje-više nepromijenjene, i pored općih inflatornih kretanja. Stoga je jasno da su umjesto za ispunjenje zakonske obaveze finansiranja Fonda solidarnosti u propisanom iznosu i spašavanje života, budžetski viškovi usmjereni u druge svrhe.
Iz tog razloga, oboljeli od najtežih, životno ugrožavajućih bolesti iz Federacije BIH potpuno su neopravdano suočeni s dugim listama čekanja za ostvarivanje prava na neophodni lijek. Posljedica toga je da pacijenti često ne dočekaju primjenu propisane terapije, ili pravo na lijek ostvare u poodmakloj fazi bolesti, čime se dovodi u pitanje efikasnost liječenja, ali nažalost i njegov konačni ishod.
Liste čekanja za većinu oboljenja koja se finansiraju iz Fonda solidarnosti u suprotnosti su s temeljnim pravom oboljelih na zdravstvenu zaštitu, a što uključuje pravo na pravovremeno liječenje djelotvornim, kvalitetnim i sigurnim lijekom.
Govorimo o oboljenjima kod kojih je ključna pravovremena primjena adekvatne terapije za uspješan ishod liječenja odnosno veći stepen kvaliteta života pacijenata. Naravno, pravovremeno ostvarivanje prava na djelotvoran lijek utiče prije svega na oboljele, ali i na njihove porodice, jer se radi o oboljenjima koja ekonomski, psihološki i sociološki utiču na sve članove porodice oboljelog, naročito u situacijama kada zbog nepravovremenog uključenja lijeka dolazi do pogoršanja toka liječenja, a nažalost često i do smrtnih ishoda liječenja. Na kraju pravovremeno ostvarenje prava na lijek utiče i na zdravstveni sistem, jer se na taj način smanjuju troškovi liječenja i povećava efikasnost zdravstvenog sistema.
Osim nedostupnosti lijekova uzrokovanih finansijskim teškoćama Fonda solidarnosti koji su formalno dostupni u BIH, oboljeli već niz godina nemaju pristup novim lijekovima za liječenje nekih od najtežih oboljenja, a koji su već izvjesno vrijeme sastavni dio svjetskih smjernica i protokola za liječenje. Ovi lijekovi su prisutni u zemljama u okruženju i ostatku svijeta. Njihovim korištenjem se postiže veća efikasnost u liječenju i bolji kvalitet života oboljelih, a najčešće se smanjuju i opći troškovi liječenja oboljelih.
Nažalost, Lista lijekova Fonda solidarnosti koja definiše lijekove kojima se liječe najteže bolesti u FBiH, nije revidirana od 2019. godine, čime su oboljeli u FBiH uskraćeni za terapijske inovacije koje značajno utiču na kvalitet života. Iako su ti novi lijekovi većinom dobili dozvolu za stavljanje u promet u Bosni i Hercegovini, oboljelima su u suštini nedostupni, jer ih veoma mali broj pojedinaca može finansijski priuštiti, što zbog dužine liječenja i smanjenja životne aktivnosti uzrokovane oboljenjem, što zbog niske ekonomske moći stanovništva u Bosni i Hercegovini.
Konačno, trenutne nestašice lijekova za pacijente koji su ostvarili pravo na lijek, tj. koji više nisu na tzv „listama čekanja“, posljedice su nedostataka u sistemu nabavke lijekova, tj. nepravovremenog ili manjkavog pokretanja postupaka javnih nabavki za njihovu isporuku. Važno je naglasiti da tih lijekova ima dovoljno u veledrogerijama, koje vrše njihovu isporuku zdravstvenim ustanovama.
Iz prethodno navedenog, jasno je da ne postoje nestašice lijekova u lancu njihove isporuke od proizvođača do zdravstvene ustanove, nego da je uzrok nestašice lijekova isključivo nesavjestan rad institucija zdravstvenog sistema u FBIH.
(Vijesti.ba)