U Bužimu je klanjana dženaza i obavljen ukop Sebile Dizdarević, majke trojice šehida među kojima je i Sulejman ef. Dizdarević, koji je ubijen zajedno sa svojih devet džematlija ispred džamije u džematu Čarakovo u Prijedoru.
Druga dva sina su poginuli kao pripadnici 505. viteške brigade braneći domovinu od neprijatelja i domaćih izdajnika. Sebila Dizdarević je i majka prof. Esme Dizdarević, dugogodišnje profesorice i odgajateljice u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević” u Cazinu.
Imam džemata “Stari Grad” u Bužimu hafiz Emin ef. Grošić je govorio o lekcijama kojima nas je naučila majka Sebila Dizdarević.
– Tri sina koja je imala, zagrnula ih je u crnu zemlju. Svaki od njih je imao svoju priču, a od svake priče se morate naježiti. Sve je to ona izdeverala i izdržala i u svome srcu držala. Saburila je u ime Allaha, dž.š., nikada se na Boga požalila nije i bila je pokorna i zahvalna Allahu. Bila je naša učiteljica, jer nas je naučila praktičnoj dimenziji sabura i naučila nas je važnoj lekciji: da sve što nam se desi je Allahova odredba koja kao vjernici moramo prihvatiti – poručio je hafiz Grošić.
U ime muftije bihaćkog hafiza Mehmed ef. Kudića, prisutnim vjernicima na dženazi se obratio njegov zamjenik mr. Haris ef. Veladžić prenoseći riječi ta’zije koju je poslao muftija Kudić.
“Uprkos praznini i odvojenosti od svojih sinova, rahmetli Sebila je sve ove godine ostala hrabra, stamena i dostojanstvena u svojoj boli, odlučno prihvatajući svaku Božiju odredbu. Ta nadahnjujuća snaga i dostojanstvo, koje svjedočimo pri svakom susretu sa očevima i majkama naših šehida, odraz su njihove iskrene vjere i dubokog ubjeđenja da njihovi sinovi-šehidi nisu mrtvi, već su, kako Kur’an kaže, živi i radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje darovao. Zato nas majke naših šehida neodoljivo podjećaju na Musaovu, a.s., majku, koja uslijed odvojenosti od svog sina osjeća ogromnu prazninu, da bi kasnije Allah njeno srce učvrstio i vjerom osnažio”.
Muftija Kudić u svojoj ta’ziji je istakao još jednu veliku vrijednost koju je podarila majka Sebila našem narodu.
– U muslimanskoj tradiciji krv šehida, koja simbolizira najviši oblik borbe za domovinu, odnosno fizičku egzistenciju jednog naroda i pero alima, posredstvom kojeg se jedan narod razvija i oblikuje u svojoj ukupnosti, predstavljaju prvorazredne vrijednosti koje će Uzvišeni Gospodar posebno vrednovati na Sudnjem danu. Kroz odgoj svoje djece rahmetli Sebila pokazala je posvećenost upravo tim vrijednostima: pored toga što je svom narodu podarila trojicu šehida koji su svoje živote posvetili domovini, život njene kćerke, profesorice Esme, koja radi kao predavač i odgajatelj u medresi “Reis Džemaludin-ef. Čaušević”, posvećen je odgoju i obrazovanju učenica koje su se tokom protekle tri decenije školovale u našoj medresi – stajalo je u ta’ziji muftije Kudića, a koju je prenio mr. Veladžić.
Od rahmetli Sebile su se svojim dolaskom na dženazu oprostili profesori, imami, prijatelji i rodbina među kojima je bio i dugogodišnji muftija Hasan-ef. Makić. Muftija Makić je istakao da od djetinjstva poznaje cijelu porodicu, ali se ipak posebno referisao na njegovo poznanstvo i saradnju sa Sulejman-ef. Dizdarevićem.
– Došli smo da klanjamo dženazu majci tri šehida Sebili Dizdarević. Iako poznajem cijelu porodicu od djetinjstva, s obzirom da smo zajedno odrastali i družili se po ovim prkosnim bužimskim brdima, ipak me je moja imamska misija najviše zbližila sa njenim najstarijim sinom Sulejman-ef. On je bio imam u Čarakovu, a ja glavni imam u Prijedoru. 1992. je ubijen zajedno sa svojim džematlijama, a potom i zapaljen na najbrutalniji način. Ono što je posebnost ove porodice jeste da su oni odgajani da žive vrijednosti din-i islama i da su život položili za našu vjeru i našu domovinu – istakao je muftija Makić.
Da nisu zaboravili svoga imama i njegovu porodicu, delegacija džemata Čarakovo kod Prijedora predvođena sadašnjim imamom Husom ef. Jašarevićem je prisustvovala na dženazi rahmetli Sebili. Efendija Jašarević ističe da je sudbina imama Dizdarevića bila identična sudbini cijelog njegovog džemata i da je kao imam i čovjek ostao u lijepom sjećanju svojim džematlijama koji ga stalno po dobru spominju.
– Dženaza Sulejman ef. Dizdareviću zajedno sa ostalim šehidima je bila posebno emotivna. Danas kada sa ovog svijeta ispraćamo njegovu majku, ponovo smo tužni i dijelimo bol sa porodicom. Mi u džematu Čarakovo nastojimo da afirmišemo kulturu sjećanja i nastojimo da održimo pomen na Sulejman-ef. i na sve naše šehide čiji broj u našem džematu premašuje broj od četiri stotine šehida. Naš džemat je sagradio impoznantan memorijalni centar kroz kojeg, također, održavamo sjećanje na naše šehide. Džematlije Čarakova imaju veliki respekt prema svojim imamima i gotovo da nema veće mezarje u našem džematu u kojem nema ukopanog imama, što pokazuje da su se osjećali kao kod svoje kuće i da su ih džematlije uvijek posebno pazili. Zahvalan sam Allahu što se mogu ponositi na svoje prethodnike u ovom džematu i što naše džematlije cijene svoje imame – poručio je efendija Jašarević.
Dženazu namaz je predvodio Sebilin unuk Irfan ef. Dizdarević, koji je završio medresu kao i većina njene unučadi.