U BiH je sve veći broj siromašnih. Svako šesto domaćinstvo je siromašno, a politika ne poduzima ništa kako bi se pritisak cijena na građane smanjio. Pedeset sedam je javnih kuhinje širom BiH koje hrane gotovo 20.000 ljudi.
Javna kuhinja u Starom gradu u Sarajevu ima sve više posla. Sve je veći broj onih koji su u potrebi socijalne pomoći. Kadira Alić već nekoliko godina je korisnica javne kuhinje.
– Ova kuhinja nam mnogo znači. Mnogo naroda dolazi. Neki ljudi nemaju ništa, vjerujte mi i to je tako. Ja imam tri člana porodice u kući i evo meni javna kuhinja znači mnogo i da nije javne kuhinje, ne znam šta bi, rekla nam je Kadira Alić.Kadira je jedna od rijetkih što je htjela stati pred kamere. Većina korisnika stidljivo uzme svoj obrok i odlazi.
– Ja sam se odlučila tako, u takvoj sam sistuaciji da sam morala, da odlučim se za ovu kuhinju da dođem,. Ima dvije tri godine da dolazim još uvijek. Kolko traje traje, rekla je Alić.
Čak u 70 opština i gradova nema nikakve usluge besplatne podjele obroka. Potrebe su puno veće“, podaci su UNDP U novembru u javnoj kuhinji u Starom gradu je 631 korisnik.Kuhinja je od ponedjeljka do petka na usluzi, vikendom suhi obroci.
– To su naši penzioneri koji imaju najniže penzije, ljudi koji imaju jednokratnu pomoć od sto i nešto maraka, ljudi koji nemaju nikakva primanja, to slu ljudi koje se nalaze u našim kuhinjama ali i u drugiim, kazao je Amir Radeljaš, upravnik Narodne kuhinje.
Bosna i Hercegovina suočava se s dramatičnim porastom broja građana kojima je potrebna pomoć, posebno u obliku osnovnih životnih potrepština poput hrane, higijenskih proizvoda, ogrjeva i lijekova. Javne kuhinje širom zemlje suočavaju se s pritiskom, dok se molbe za obroke i osnovne potrepštine svakodnevno povećavaju.
– Ima, evo zadnjih dana konstantno dolaze dvije tri osobe da traže pomoć od kuhinje u Starom gradu. Mi Hvala Bogu imamo te donacije, ne vraćamo nikoga, napravimo paket koji može biti od sedam do deset dana ali to nije rješenje. Treba još živjeti 360 dana, doadaje Radeljaš.
Sve veći broj je onih kojima je pomoć potrebna. To su čak i ljudi koji rade ali im nisu dovoljna primanja kada plate sve režije i obaveze.
– Što se tiče situacije na terenu mi imamo jako puno korisnika i ljudi koji dolaze svaki dan i žale se da bnemaju šta da jedu. Tako da onda mi pomognemo putem nekih paketa ili jednokratna pomoć dok ne riješe svoj status da bi mogli ostavrtiti pravo na kuhinju, smatra Enaida Višo, sekretar CKKS.
Ekonomski stručnjaci kažu da je glavni uzrok decenije lošeg upravljanja, rasipanja budzetskih prihoda, ignorisanju rasta troškova života.
– Sve veći broj građane bez obzira da li su zaposleni ili ne, imaju li primanja ili ne, u određenoj mjeri postaju socijalne kategorije, a da pri tome nemamo socijalnu kartu i da faktički nemamo usmjereno kome se najviše i u kojoj mjeri se može pomoći i na koji način, izjavio je za O kanal Igor Gavran, ekonomski stručnjak.
Situacija je sve lošija ali malo ko vodi računa o najugroženijima ali ni o činjenici da i ljudi koji rade postaju korisnici javnih kuhinja i trebaju pomoć.