Problem maloljetničkih brakova najčešće nastaje zbog običaja neke zajednice, u kojoj sklapanje braka između dvoje djece ne predstavlja problem, a i same institucije takve postupke često svrstavaju u običajno pravo. Iako su maloljetnički brakovi većinom vezani za romsku populaciju, oni su u nekoj mjeri prisutni i u drugim zajednicama.
Ombudsmeni ističu da veliki problem predstavljaju prisilni maloljetnički brakovi jer su, nažalost, takvi dječji brakovi paravan za trgovinu djecom i druge vrste eksploatacija koje se povezuju s trgovinom ljudima.
Sklapanje maloljetničkih brakova najčešće se veže za romsku populaciju. Roditelji, često zbog običaja, nisu ni svjesni da, zapravo, krše prava djeteta i da bi zbog toga mogli biti sankcionisani. Nažalost, nije rijetkost ni čuti da se za djevojčicu koja stupa u brak daje novac.
“Znam za slučajeve gdje je dijete prodato za tri hiljade ili gdje je majka dala kćerku za ovcu, ili otac za litar rakije. Katastrofa je šta se dešava! Neki slučajevi nisu ni procesuirani jer većina sudija i tužilaca pa čak i advokata kaže da je to običajno pravo Roma. Onda šta je s neromima?”, navodi Indira Bajramović, predsjednica Udruženja Žena Romkinja bolja budućnost.
“Radi se edukacija u romskim zajednicama. I to je obavezno u saradnji sa školama i učenicima i romskom nacionalnom strukturom, jer je to veoma važno”, ističe Mehmed Mujić, saradnik za romska pitanja u Ministartvu obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona.
U određenim zajednicama maloljetnički brakovi smatraju se normalnom pojavom, a ne problemom koji oduzima djetinjstvo. Često rezultiraju maloljetničkom trudnoćom, prekidom obrazovanja i siromaštvom, što, u konačnici, ostavlja ozbiljne posljedice po psihičko zdravlje djeteta.
“Imali smo jednu podnesenu prijavu protiv roditelja koji je dozvolio sklapanje maloljetničkog braka. Bila je osuđujuća presuda na kaznu zatvora. Malo više slučajeva imamo preventivno, u smislu da dobijemo neke dojave da se pripremaju nekakvi maloljetnički brakovi”, navodi Amira Hodžić, direktorica Centra za socijalni rad Lukavac.
“Većinom se radi o siromašnim zajednicama ili o zajednicama koje žive na rubu ili o onima koje su na neki način diskriminirane, nisu integrirane u društvo, takve stvari i prođu ispod radara, a socijalne i pravne službe nisu u mogućnosti ili ne znaju da se to dešava, pa ne reagiraju”, objašnjava Samir Arnaut, službenik za ljudska prava, Misija OSCE-a BiH, ured u Tuzli.
Prema Specijalnom izvještaju ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, od 2019. do 2021. godine najviše prijava nadležnim tužilaštvima u vezi s maloljetničkim brakovima zabilježeno je u Tuzlanskom kantonu, čak 37 slučajeva.