Piše: Slobodan Vasković
Milorad Dodik prijeti da će poništiti trideset godina izgradnje države BiH, njene institucije uspostavljene nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Sve te institucije – VSTS, SIPA, Tužilaštvo i Sud BiH, OSA BiH, UIO…, njihovo osnivanje, podržao je Dodikov SNSD u parlamentu BiH.
Sada bi on “gumicom” da ih obriše, kao da je to uopšte moguće. Nemoguće je, uprkos svim njegovim vulgarnim prijetnjama, tvrdnjama da će progoniti, zatvarati, na bilbordima objavljivati kao izdajnike sve one Srbe koji ne budu poslušali njegove naredbe i napustili institucije BiH kada on to naloži. Agresivnim medijskim istupima, ne birajući riječi, Dodik pokušava Srbe kao narod prisiliti da se svrsta iza njega i da zbog njega izvrši kolektivno samoubistvo.
Očekivan je njegov napad na srpski narod, jer je Režim na čijem čelu, potpuno truo, što on pokušava prikriti neistinama, jeftinim spinovima, lažnim patriotizmom, kako bi sačuvao ono što je oteo, a oteo je baš mnogo. Niko ne napada Republiku Srpsku i ne nanosi joj ogromnu, gotovo nepopravljivu štetu kao Dodik. Proteklih petnaest godina koliko je na vlasti (dobrim dijelom krađom izbora), Dodik je uništio Izvore Nacije – Porodicu, Zdravlje, Kulturu, Obrazovanje. Zvuči paradoksalno, ali Dodik je uništio i srpske nacionalne interese u Republici Srpskoj, podređujući ih svojim ličnim interesima.
Umjesto ekonomski, finansijski, privredno snažne RS, stabilnih instituciija, nezavisnog pravosuđa, Dodikovi lični interesi su prevladali i RS je prazna ljuštura, izolovana, presiromašna, a njeni stanovnici, većina njih, na ivici biološkog opstanka. Posljedica je to, napisao sam to poodavno, višegodišnjeg varvarskog napada na sistem društvenih vrijednosti, upravljanja institucijama po principu mentalne pornokratije i osovinskog zatvaranja od svijeta progresa.
Dodik nije nikakav državnik; Godinama upravlja entitetom insistirajući isključivo na anesteziranju različitosti mišljenja i nametanju njegovih ličnih ciljeva kao opštih svim sredstvima. Sada je došao do “vrhunca”, jer prijeti uskraćivanjem slobode kretanja, rada, javnim proglašavanjem “izdajnika”, njihovim progonom i izgonom, iako nema većeg izdajnika od njega. Dodik pokušava utjerati, primarno, srpskom narodu strah u kosti i zgaziti ga, kako bi ga prisilio da brani sve njegove sjecikese i njega, kao Sjecikesu No1. Kao protivuslugu za poslušnost, Dodik je dosad nudio “mirno i sigurno ropstvo”.
Sada je otišao korak dalje i zahtijeva žrtvovanje za njega od onih koji su deceniju i po pristajali da ćutke podnose sve njegove autokratske, neljudske, anticivilizacijske postupke i poništenje onih koji nisu pristali da za “mirno i sigurno ropstvo” žrtvuju sopstvenu slobodu i da služe nakaznom, nenarodnom Režimu. Iživljavanje mentalno raspadnutog diktatora, nenajedenog uprkos svim pljačkama u proteklih deceniju i po, bolesno gramzivog, patološkog lažova, nad sopstvenim narodom može trajati još kratko vrijeme.
U narodu on nema podršku, ma šta tvrdio, a sve je manje ima i u slugama iz kombi partija koje čine Režim. Niko ne treba da razgovara sa njim, za čim on čezne, jer je bilo kakakv razgovor sa tom individuom deplasiran, ali, istovremeno, znači i izvlačenje iz živog blata u koje je upao. Treba ga ostaviti da trune u toksičnoj kanalizaciji koju je sam napravio i predstavlja je kao “dvor”. Da trune, sve dok institucije BiH ne završe istrage oko njega koje su u toku i ne zatvore ga na decenijsku robiju.
I da ne bi bilo nikakvih nejasnoća – Dodik bi sve radikalne poteze poništio kada bi mu neko garantovao da će i dalje biti iznad zakona; I moći nastaviti pljačkati bez prepreka, kao što je to činio sve vrijeme otkako je na vlasti. Od toga, kako stvari stoje, nema ništa. Dodik je osuđen, čeka pravosnažnu presudu. Protiv njega se vodi još nekoliko istraga u Tužilaštvu BiH. Tužilaštvo BiH radi svoj posao, a radiće ga i SIPA.
Niko ne treba svoj posao, posebno ne život, da žrtvuje zbog jednog kriminalca, individue bez ikakvog karaktera, ljudskosti, koja je uništila sve što je pogledala.