U svom suludom naumu da izazove nestabilnsot i nemire, Dodik želi Evropi i svijetu pokazati kako su bh. institucije „etnički čiste od Srba“,ne prezajući ni da ljude pri tome prisili na otkaze
Pritisak Milorada Dodika, predsjednika RS, na Srbe zaposlene u institucijama Bosne i Hercegovine da napuste posao u onom trenutku kada im to on naredi, postaje sve jači i agresivniji.
U posljednjim izjavama, Dodik najavljuje javno etiketiranje kao izdajnicima svih onih koji se ne odazovu njegovom pozivu, a neka od, već sada se može reći neustavnih rješenja donijetih prošle sedmice u Narodnoj skupštini RS, predviđaju i krivčno gonjenje svih onih koji se ogluše o zaključke NSRS ili nekog drugog organa RS.
S tim zakonskim odredbama, koje će ukoliko dođu na ocjenu ustavnosti pred Ustavni sud BiH sigurno biti stavljene van snage, uvodi se širok dijapazon restriktivnih mjera prema svima onima koji ne budu poslušno sagnuli glavu i savili kičmu pred Dodikovim režimom.
Dodik je pokazao na koje direktore može računati
Strašna je i neviđena represija s kojom Dodik ide ka svom ličnom cilju, a koji se zove pokušaj spasa od pravosnažnosti presude Suda BiH kojom je nedavno prvostepeno osuđen na godinu zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije predsjednika RS.
U pokušaju gaženja i prava i dostojanstva tih ljudi, Dodik zaboravlja da evropske konvencije i povelje o zaštiti ljudskih prava, kao i slični dokumenti Ujedinjenih nacija, štite pravo na rad i na obavljanje slobodno izabranog ili prihvaćenog zanimanja kao osnovno ljudsko pravo i da su ti dokumenti iznad i bh. zakonodavstva, a pogotovo iznad njegovih neustavnih zakona.
Za sada se ne zna koliko će Dodikov pritisak imati utjecaja na zaposlenike iz entiteta RS i koliko njih će podleći tom pritisku, a koliko će ih odbiti poslušati taj nebulozni zahtjev.
Međutim, posljednja dešavanja i sastanci s Dodikom pokazali su, da su se Dodikovom pozivu za sastanak odazvali zamjenik direktora OSA-e Risto Zarić, direktor SIPA-e Darko Ćulum, zamjenik direktora Direkcije za koordinaciju policijskih tijela Goran Amidžić, direktor Službe za poslove sa strancima Žarko Laketa, te pomoćnik direktora Granične policije BiH Veljko Lazić.
Ovi kadrovi u policijskim i sigurnosnim agencijama na državnom nivou odlaskom na sastanak s Dodikom koji nema nikakvu ingerenciju nad radom SIPA-e, OSA-e, DKPT-a,GP-a i SZP , pokazali su da su oni stranački ljudi i da je za njih poziv stranačkog šefa iznad zakona koji propisuju kome su oni odgovorni za svoj rad.
A svi pobrojani direktori i zamjenici direktora državnih agencija odgovorni su ministru sigurnosti, Vijeću ministara BiH, a i parlamentarnim komisijama koje imaju značajnu ulogu u kontroli njihovog rada.
Entiteti i entitetski zvaničnici nemaju nikakvu nadležnost nad državnim agencijama.
Iako bi čelnici policijskih i sigurnosnih agencija na bilo kojem nivou trebali biti nezavisni od politika i političara, znamo da u Bosni i Hercegovini stranke na vlasti na čelo tih agencija imenuju svoje ljude, iako se provode formalni konkursi o „izboru najboljih kandidata“.
Nažalost, praksa postavljanja onih koji imaju podršku neke od stranaka na vlasti na čelo kako policijskih, tako i drugih agencija i institucija prisutna je već decenijama i jedino oko čega su političari imali prešutnu saglasnsot uvijek je bilo pozicioniranje njihovih kadrova.
Sada je Dodik javno „prokazao“ svoje ljude na čelu državnih institucija koji su mu na prvi poziv „potrčali u zagrljaj“ i nadležni moraju imati u vidu da bi ti ljudi koji su evidentno, ako ne zvanično članovi SNSD-a, onda njihovi puleni kojima je Dodik istinski šef, sutra, na njegov poziv napustili te funkcije.
Zna to i Dodik, ali mu za njegov plan nije dovoljno da ga poslušaju samo oni koji su imenovani na funkcije i kojima je direktno on omogućio da zasjednu u fotelje.
Zna Dodik da su oni koji su došli uz direktnu podršku SNSD-a na pozicije dokazano „igračke u njegovim rukama“ i da i nemaju izbora nego slušati ga.
Za Dodikov lični cilj trebaju se žrtvovati hiljade ljudi
Za Dodika su veći problem Srbi iz RS koji su posao u nekoj od državnih institucija dobili putem javnih konkursa i koji znaju da su na ta radna mjesta došli zahvaljujući i svojim kvalifikacijama i sposobnosti, a ne samo zato što su Srbi iz RS.
Sigurno je da je nekima od njih zbog „kvote“ koju spominje Dodik pomoglo to što su Srbi , a možda je nekima i pomogao SNSD, međutim Dodik nema nikakvo pravo, niti zakonski osnov, naravno ne mogu se računati njegovi neustavni zakoni, da ljudima prijeti odmazdom i sankcijama ako ga ne budu slušali.
Sve te ljude štite prije svega evropske i konvencije i povelje o zaštiti osnovnih ljudskih prava UN-a.
I kada bi se čak Dodik usudio poduzeti neke korake protiv ljudi kojima prijeti odmazdom ako ne napuste posao, svi oni bi ga mogli tužiti i sigurno dobiti tužbe protiv njega, jer im Dodik prije svega želi oduzeti pravo na rad kao jedno od osnovnih ljudskih prava, a prijeti im i oduzimanjem prava na slobodu kretanja, jer najavljuje da će im biti zabranjen ulazak u RS.
Sam pritisak koji Dodik već sada vrši nad Srbima zaposlenim u institucijama BiH ima elemente ugrožavanja ljudskih prava i sloboda i zdravlja ljudi koji su izloženi ogromnom stresu zbog izrečenih prijetnji i posljedica koje bi mogli imati ako se odluče zadržati posao u institucijama BiH.
To su u razgovoru za Raport potvrdili i troje naših sagovornika koji su zaposleni u različitim institucijama BiH i za sada su željeli da im ne navodimo imena.
Oni kažu da su im neki od funkcionera SNSD-a i prije nego što je Dodik javno iznio svoje prijetnje i najavio mogućnost da će uputiti poziv da napuste institucije u kojima rade već nagovještavali takvu mogućnost i da sigurno postoji plan da hiljade Srba koji rade u institucijama BiH postanu žrtve Dodikovih namjera da oni budu njegov alibi za priče o „institucijama BiH etnički čistim od Srba“.
Naredbom o izlasku Srba iz bh. institucija čije izvršenje Dodik želi provesti prijetnjama i ucjenama, on Evropi i svijetu želi pokazati kako je multietnička BiH nemoguća i kako u državnim institucijama nema Srba.
Udar na ljudsko dostojanstvo i ponos
I „običnim“ uposlenicima u bh. institucijama iz RS je jasno da oni nisu u istoj poziciji kao ministri i drugi funkcioneri koje je SNSD imenovao na čelne pozicije institucija BiH.
Za funkcionere će Dodik sigurno je i naći, a po potrebi i izmisliti nova radna mjesta u RS, ali hiljade drugih ljudi znaju da u sveopćoj krizi osigurati hiljade radnih mjesta sa solidnim i redovnim primanjima predstavlja izazov i za neku bogatiju evropsku zemlju, a kamoli za entitet RS koji „grca u dugovima“ i sve učestalije se zadužuje.
Bahatost i nadmoć koju Dodik pokazuje nad građanima iz RS-a zaposlenim u institucijama BiH pokazuju da se on smatra gospodarom života ljudi kojima on lično ništa nije dao, a sada bi da njima i njihovoj djeci uzme hljeb iz ruku.
A, sve u strahu da on i njegova prebogata djeca koja imaju milione na računima i brojne firme i nekretnine ostanu na pozicijama moći i neprikosnoveni vladari u RS.
Jer, da nije tako Dodik ne bi prijetio vlastitom narodu iza kojeg se često krije, niti bi tražio da odgovornost za njegove lične postupke snosi čitav entitet.
Čak i da se Dodikove prijetnje o pozivu Srbima u institucijama BiH da napuste posao i ne ostvare, on je svojim omalovažavajućim izjavama na njihov račun već udario i na njihovo dostojanstvo i znanje i zvanje i ponos i pokazao da i na to pravo imaju samo on i uži krug vladajuće kaste u RS.