Danas nam je poznato da su za nas najznačajniji vitamin D3 (holekalciferol) i D2 (ergokalciferol).
Ergokalciferol (D2) se nalazi u biljkama (npr. pečurke), dok se holekalciferol (D3) nalazi u namirnicama životinjskog porekla (losos, tuna, žitarice) i nastaje djelovanjem sunčevih zraka na našu kožu.
Vitamin D ima esencijalnu ulogu u homeostazi kalcijuma (Ca) i fosfora (P) i omogućava normalan rast, mineralizaciju i remodjelovanje kostiju.
Ćelije imunskog sistema (B limfociti, T limfociti, antigen prezentujuće ćelije) imaju receptore za vitamin D i sposobne su da sintetišu aktivne metabolite vitamina D. Zato on ima bitnu ulogu u normalnom funkcionisanju imunskog sistema.
Nedostatak vitamina D kod odraslih
Nedostatak vitamina D kod odraslih je često teško prepoznati, jer su uglavnom nespecifični simptomi prisutni:
umor
bol u kostima
slabost
bolovi ili grčevi u mišićima
promjene raspoloženja
Moguće je da i pored nedostatka ovog vitamina ne budu prisutni nikakvi simptomi.
Sve je više epidemioloških dokaza i studija koji povezuju nedostatak vitamina D i autoimunskih bolesti, uključujući:
multiplu sklerozu (MS)
reumatoidni artritis (RA)
dijabetes melitus (DM)
inflamatornu bolest crijeva i
sistemski eritematozni lupus (SLE)
Povezan je i sa hormonalnom funkcijom organizma, a njegov nedostatak se sve više dovodi u vezu i sa depresijom, nekim vrstama kancera, pa čak i srčanim oboljenjima i hipertenzijom.
Nedostatak vitamina D kod djece
Nedostatatak vitamina D kod djece može dovesti do rahitisa, koji se najčešće prezentuje deformitetom skeleta (zakrivljene noge, deformiteti lobanje i grudnog koša) i niskim rastom. Na sreću, rahitis danas rijetko viđamo, upravo zbog prevencije koja se sprovodi.
Pored rahitisa, nedostatak vitamina D kod djece može dovesti do:
zastoja u rastu i razvoju
tetaničnih grčeva
kardiomiopatije
lošeg razvoja zuba
Vitamni D i sunčanje
S obzirom na mali broj namirnica koje sadrži vitamin D, svakako bi najlakši izvor vitamina D bilo djelovanje sunčevih zraka na našu kožu.
Smatra se da bi približno 5 – 30 minuta izlaganja suncu, posebno između deset i šesnaest časova, dnevno ili najmanje dva puta nedjeljno:
na licu
rukama
rukama i nogama i
bez kreme za sunčanje bilo dovoljno za optimalnu sintezu vitamina D
Nažalost, kada uzmemo u obzir štetnost UV zračenja, sve veću naseljenost u gradovima sa visokim nivoom aerozagađenja, kao i načinom života sa dugotrajnim boravkom u zatvorenom prostoru, jasno nam je da to često nije dovoljno da bi se zadovoljile dnevne potrebe.
Također, po preporukama AAP (Američka asocijacija pedijatara) kao i EAP (Evropska akademija pedijatara) bebe mlađe od šest mjeseci ne treba izlagati sunčevim zracima već ih zaštititi odjećom, kapicama i nanošenjem zaštitnog faktora na dijelove kože izložene suncu.
Suplementacija vitaminom D kod djece
Zbog svega ovoga, roditelji su često zbunjeni kada i koliko vitamina D treba da daju deci.
Postoje jasne preporuke pedijatara za primjenu suplemenata vitamina D3 kod zdrave djece.
U najranijem uzrastu, od 8. dana života svim bebama, bilo da su dojene ili da se hrane adaptiranom mliječnom formulom potrebno je davati 400 i.j. (10mcg) dnevno.
Kod beba koje dnevno popiju 1l i više adaptirane mliječne formule nije potrebna suplementacija, jer unesu dovoljno putem formule. Vremenom, kako prelaze na čvrstu hranu i smanjuju dnevni unos adaptirane mliječne formule, savjetuje se ponovo uvođenje vitamina D.
Nakon prvog rođendana djeci je potrebno 10mcg odnosno 600 i.j. dnevno.
Preporučene dnevne doze vitamina D po uzrastima:
od 0 do 12. mjeseci – muški pol 10 mcg, ženski pol 10 mcg,
od 1. do 13. godine – muški pol 15 mcg, ženski pol 15 mcg,
od 14. do 18. godine – muški pol 15 mcg, ženski pol 15 mcg (isto je kod trudnoće i dojenja),
od 19. do 50. godine – muški pol 15 mcg, ženski pol 15 mcg (isto je kod trudnoće i dojenja),
od 51. do 70. godine – muški pol 15 mcg, ženski pol 15 mcg,
preko 70. godina – muški pol 20 mcg, ženski pol 20 mcg.
Postoje neka minimalna odstupanja od ovih smjernica. Na primjer, Naučni savjetodavni komitet za ishranu Ujedinjenog kraljevstva preporučuje unos od 10 mcg (400 IU) dnevno za pojedince od četiri godine i više. Također na posljednjem kongresu Američkog endokrinološkog društva, istaknuta je prednost svakodnevne suplementacije u odnosu na povremene bolus doze većih količina vitamina D.
Svakako sva profesionalna udruženja su stava da je suplementacija vitaminom D potrebna, pogotovo u:
dječjem uzrastu,
adolescenciji,
trudnoći,
dojenju,
kod starije populacije preko 70. godina,
kao i kod ljudi sa faktorima rizika za određenja oboljenja, posebno autoimunska.
Ove preporuke se pretežno odnose na zdravu populaciju, dok se kod djece i odraslih sa određenim oboljenjima i stanjima, kao što su:
osteomalacija/osteoporoza,
neki tipovi kancera,
dijabetes tip II,
gojaznost,
depresija,
multipla skleroza,
kardiovaskularna oboljenja kao i druga oboljenja povezana sa slabijom apsorpcijom masti i vitamina D,
primjenjuju veće dozirane od strane ljekara prema potrebama svakog pacijenta posebno.
(Vijesti.ba)