U medijima je objavljen prijedlog novog ustava Republike Srpske koji je u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Dejtonskim sporazumom. Iako je Milorad Dodik svjestan da nema ruke za izglasavanje ovog dokumenta, on je odlučio da stvori dodatnu nestabilnost u državi.
Milorad Dodik se nalazi u neugodnoj pravnoj i političkoj poziciji. Informacije koje dolaze i podrška suverenitetu Bosne i Hercegovine i radu pravosuđa iz većeg dijela međunarodne zajednice su pokazale da Dodik nema ni onaj vanjskopolitički položaj koji se nadao.
Dakle Miloradu Dodiku, osim što nedostaje ono o čemu je pričao, a to je promjena međunarodnih okolnosti, nedostaje i unutrašnja kohezija unutar Republike Srpske i podrška opozicije za promjenu entitetskog ustava.
U takvoj situaciji Vlada RS-a koju predvodi SNSD je u proceduru uputila prijedlog ustava kojim se nedvosmisleno narušava Dejtonski sporazum, vraća Vojska RS-a (koju je RS jedva bila u mogućnosti da finansira prije ukidanja 2006. godine), ali i otvara mogućnost da RS ulazi u konfederaciju.
Posebno treba istaći da je pored svega već sada jasno da Milorad Dodik i SNSD nemaju dovoljno ruku da izmijene Ustav Republike Srpske.
Da bi se izvršile izmjene Ustava RS-a potrebna je dvotrećinska većina u Narodnoj skupštini i većina članova Vijeća naroda RS-a iz svakog konstitutivnog naroda. SNSD sa partnerima tu većinu nema, pa su im za eventualne izmjene potrebne i ruke iz opozicije.
Vladajuća većina trenutno ima 53 od ukupno 83 poslanika. To znači da novi ustav ne mogu donijeti bez poslanika iz redova opozicije. Za usvajanje Ustava je potrebno glasanje dvije trećine poslanika, a to bi bilo 56 ruku, međutim predsjednik NSRS-a Nenad Stevandić je šestog marta kazao da je po novoj proceduri potrebno 55 ruku. U suštini to znači da vladajućoj većini fale najmanje dvije ili tri ruke.
Treba napomenuti da je prilikom donošenja zakon o ukidanju ovlasti SIPA-e, VSTV-a, Suda i Tužilaštva BiH za ove zakone glasalo 49 poslanika, što dovodi u pitanje i da li vladajuća većina ima podršku svih 53 zastupnika koje ima “na papiru”.
U klubu Bošnjaka u Vijeću naroda probosanskohercegovačke stranke imaju pet od osam delegata, tako da SNSD nema ni tu potrebne ruke.
Zanimljivo je istaći i to kako se prijedlog novog ustava RS-a žurno upućen u proceduru, iako je predsjednik Narodne skupštine RS-a Nenad Stevandić nakon “konsultacija” šestog marta rekao kako su vršene isključivo političke konsultacije i da se nije ulazilo u meritum.
Davanjem u proceduru i medijski prostor prijedloga novog ustava Republike Srpske Milorad Dodik je odlučio da generiše novu krizu i novu temu u javnom prostoru vjerovatno s namjerom da dodatnom eskalacijom dođe do faze deeskalacije kada bi međunarodni akteri s ciljem očuvanja stabilnosti prisilili domaće političke faktore da sjednu s Dodikom i postignu određeni “dogovor”.
Dodik je svjestan da nema dovoljno političke snage da promijeni Ustav RS-a, ali davanje u javni prostor je novi manevar kako bi se javnost zabavila formom dok suština ostaje ista: Dodik ima pravne i političke probleme u koje je uveo sam sebe i koji ne mogu biti predmet političke trgovine.