Građani Bihaća se u neformalnim raspravama često zapitaju koji je Bihać bio bolji, onaj nostalgični prijeratni ili ovaj novi moderni. Bihać danas jeste administrativni centar Unsko-sanskog kantona sa Vladom i njenim uredima, to malo imponuje, ali suštinski ne znači mnogo za kvalitet života samih građana, osim ako nisu angažirani na javnim poslovima, na budžetu.
Velike cipele
Prijeratne velike industrije poput Šipada i Kombiteksa više nema, ali je danas mnogo više malih i srednjih privatnih biznisa koji su otporniji na značajne promjene tržišta. Danas je mnogo više velikih supermarketa, tržnih centara i novih staklenih zgrada, ali najljepše stvari u Bihaću, parkovi i aleje, šetnice uz Unu, ostaju iste. Očite današnje prednosti su razvoj turizma i infrastrukture, osnivanje Nacionalnog parka i brojnih hotela. Ali, za dalji progres Bihać svima treba učiniti dostupnijim i bližim, kao što je to bilo nekada dok je postojala unska pruga. Ona je povezivala Bihać sa Jadranskim morem na jugu i Savom na sjeveru, sa ostatkom BiH ka istoku i Hrvatskom na zapadu. Bila je i ostala najveći materijalni gubitak kojeg je bihaćki kraj pretrpio, a ma koliko se Bihać oporavio, sve to ostaje blijeda slika u usporedbi kakav bi tek bio da je Unska pruga opstala.
Bilo je pokušaja da se Unska pruga pokrene, prevožene su rudne i šumske sirovine, pa čak i putnici, ali je granica sa Hrvatskom uvijek predstavljala problem, pogotovo nakon ulaska susjedne zemlje u Evropsku uniju. Do prije petnaestak godina učenici i studenti, ali i građani, putovali su vozom iz Bosanske Krupe do Bihaća, ali je i to stalo. Željeznice Federacije BiH su očekivale da im se ova linija isplati kao i one od Zenice, Kaknja ili Jablanice ka Sarajevu, ali tolikog prometa jednostavno nije bilo. Koju godinu su lokalne vlasti, čak i preko svoje volje, sufinansirale troškove Željeznicama da bi konačno sva suradnja prestala. Gotovo deceniju kasnije, pojavom brzog voza, ukazala se druga šansa. Nažalost, i stari putnici i nove generacije su se već odvikli od korištenja vozova, a moderni kapitalistički sistem očekuje profit odmah. Država koja je stvarala Unsku i druge pruge, dajući građanima validnu opciju i šansu za spori razvoj, ostavila je velike cipele koje još niko u BiH ne može da nosi. Dok je trajala navala migranata koja je punila vagone kao da su iz Indije, pa makar samo u jednom pravcu, trajao je i brzi voz Sarajevo – Bihać. Poslije toga je opet pala prašina na šine, koju do danas niko ne skida.
Uvidjevši da se Unska pruga može pokrenuti samo institucionalno i kroz diplomatske odnose BiH i Hrvatske, makar u zapeću, inicijative iz Bihaća ostale su u životu.
Nacionalni park Una je sa Željeznicama FBiH već pokušavao dogovoriti voz prošle godine, ali, nažalost, nije bilo dovoljno sluha, kaže Zulić
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja
Državni zastupnik SDP-a BiH iz Bihaća Albin Muslić smatra da je uvrštavanje u mapu Transevropske prometne mreže (TEN-T mreže) jedan od osnovnih preduvjeta za revitalizaciju Unske pruge. Također, kaže da od Ministarstva komunikacija i prometa BiH već godinu čeka odgovor o tome da li će biti urađena studija opravdanosti za Unsku prugu.
Pridruženo pitanje iz Oslobođenja također još čeka odgovor od ministra Edina Forte.
U međuvremenu, u Bihaću se pojavila još jedna zanimljiva inicijativa gradskog vijećnika Armina Amidžića koja, ako već ne može riješiti pitanje Unske pruge, može bar održavati ideju u životu, istovremeno koristeći prugu u svrhu turizma, a dajući novu vrijednost i Unskoj regati.
– Predložio sam inicijativu da Nacionalni park Una, uz saradnju Bihaća i Bosanske Krupe, pokrene projekat Regata Express. Dok čamci plove iz Bihaća prema Krupi, turistički voz sa otvorenim vagonima da vozi posjetioce kroz Grmuški kanjon – pružajući potpuno novu perspektivu regate. Panoramska vožnja, vodič, možda i lokalna muzika, a na kraju zajedničko okupljanje u Krupi, predlaže Amidžić.
Sličan koncept je postojao do prije nekoliko godina kroz Rotary društvo koje je svojim jakim vezama i sponzorima uspijevalo jednom godišnje od Željeznica Federacije iznajmiti jedan voz, koji je išao samo ka Martinbrodu i nije pratio regatu.
Regata Express Bišćani i turisti mnogo su voljeli Rotary voz, a često su se pitali da li je moguće da Bihać ima svoj voz, barem samo za potrebe turizma, da ga domaćini kupe ili da im se donira. Međutim, bez dogovora sa Željeznicama Federacije BiH, od toga nije moguće ništa.
Bišćanin Edin Hošić predlaže uvođenje vikend-tura, u vrijeme kada naša dijaspora dođe na godišnje odmore
– Realizaciju takve ideje je NP Una sa Željeznicama FBiH već pokušavao dogovoriti prošle godine, ali, nažalost, nije bilo dovoljno sluha. Pokušaćemo, dakako, i ove godine, u nadi da će ga ipak biti, kazao je Alen Zulić, direktor NP-a Una.
Bišćani još ne traže neku vrstu stalne postavke iako bi to bilo najbolje bar u turističkoj sezoni, nego traže voz za samo jedan dan u godini. I ne mogu ga dobiti. Romantične ideje obično teško prolaze, ali one su te koje daju snagu duhu, jednoj želji koja može svima biti od koristi. Naprimjer, Bišćanin Edin Hošić doprinosi raspravi prijedlogom da se naprave vikend-ture, jer bi mnogo ljudi iz naše dijaspore podržalo takvo nešto, pošto žele da se voze kanjonom Une kada dođu na godišnje odmore.
– Naziv Regata Express inspiriran je legendarnim Orient Expressom i ima samo ilustrativni karakter, da dočara ideju. A za nju trebaju samo volja, koordinacija i vizija, kaže gradski vijećnik Amidžić.
Bišćani ističu kako imaju prirodu, prugu i volju da učine stvari boljima. Ko želi da im pomogne, može to učiniti, a ko ne želi, neka bar ne stoji na tračnicama, bez uvrede.
Regata Express bi, prema predlagaču, dala novu energiju regati, povezala Bihać i Krupu, vratila fokus na prirodu, pokrenula priču o Grmuškom kanjonu i podsjetila na turistički potencijal Unske pruge.
Može se dodati i njen opći značaj, ali to je možda problem koji ćuti u pozadini.