Mnogi roditelji, često nesvjesno, usmjeravaju svoje dijete prema vlastitim željama i očekivanjima, što može imati dugoročne negativne posljedice na emocionalni razvoj djeteta.
U želji da se dijete uklopi u društvene norme ili pod utjecajem drugih roditelja, roditelji ponekad prisiljavaju djecu na aktivnosti koje im nisu zanimljive. Također, mogu reagirati ljutito na loše ocjene, zabrinuti zbog toga što će drugi, poput učitelja, pomisliti o njihovom djetetu.
Iako ovo nije specifičan roditeljski stil, takvo ponašanje se često javlja kada roditelj želi zadržati kontrolu ili očuvati svoju sliku. Takav pristup može negativno utjecati na emocionalno zdravlje djeteta jer roditelj tada više razmišlja o vlastitim osjećajima nego o stvarnim potrebama svog djeteta, kako piše klix.ba.
Terapeutkinja Cheryl Groskopf objašnjava da se “ego roditeljstvo” temelji na tome da roditelj donosi odluke prema vlastitim potrebama za potvrdom, kontrolom ili osjećajem ispravnosti, umjesto da pruža podršku djetetovom razvoju. Ovaj pristup fokusira se na roditeljsku sliku, a ne na emocionalne i razvojne potrebe djeteta.
Primjeri takvog ponašanja uključuju roditelje koji odbijaju popustiti u svađama, prisiljavaju djecu na aktivnosti koje im nisu interesantne ili izbjegavaju ispriku kako bi zadržali autoritativan stav.
Stručnjakinja za mentalno zdravlje adolescenata, dr. Caroline Fenkel, upozorava da iako “ego roditeljstvo” nije uvijek svjesna odluka, njegov dugoročni utjecaj može biti štetan. Djeca koja odrastaju u takvim uvjetima često razvijaju uvjerenje da je njihova ljubav uvjetovana postignućima ili ponašanjem, što može dovesti do problema poput anksioznosti, perfekcionizma, niskog samopouzdanja i straha od neuspjeha.
(Vijesti.ba)