‘Platforma za mir, stabilizaciju, evropsku budućnost i ekonomski napredak Bosne i Hercegovine’ – tako zvuči naziv sporazuma koji su nedavno potpisali predstavnici devet političkih partija iz Federacije BiH i opozicije iz Republike Srpske.
Zvuči obećavajuće, vizionarski i prijeko potrebno u trenutku kada BiH klizi dublje u političku i institucionalnu krizu. Međutim, ono što stoji iza velikih riječi i još većih obećanja – jeste politička realnost koja se i ovaj put pokazuje neumoljivom.
Platformu su potpisali predstavnici stranaka kao što su SDP, NiP, Naša stranka, SDS, PDP, Lista za pravdu i red, NES, Naprijed, BHI – Fuad Kasumović, kao i delegat ZNG u Domu naroda, Zlatko Miletić. No, ključna vrata ostaju zatvorena – ona koja vodi ka stvarnoj moći odlučivanja u državi: HDZ BiH i SNSD. Upravo to budi opravdanu skepsu: šta vrijedi Platforma ako je ne potpisuju oni koji imaju poluge vlasti?
HDZ BiH, na čelu s Draganom Čovićem, još uvijek „čita i analizira“ dokument, ali poruke koje dolaze s te adrese ne ostavljaju prostora za preveliki optimizam. Čovićev zahtjev za izmjenama Izbornog zakona i njegovo kontinuirano partnerstvo sa SNSD-om Milorada Dodika, koji istovremeno zagovara europske integracije i priča o raspadu EU, otvaraju pitanje – je li Platforma samo još jedna epizoda političkog teatra.
Politički analitičar Nebojša Tojagić upozorava da HDZ taktizira, svjestan da vrijeme radi za njega.
Ne vjerujem u skoru promjenu odnosa snaga na državnom nivou. Platforma može ostati mrtvo slovo na papiru“, kazao je on za Srpskainfo.
S druge strane, politička analitičarka Tanja Topić postavlja ključno pitanje: kome i zašto smeta inicijativa za stabilizaciju i napredak?
Fascinantno je koliko je ljudi unaprijed osudilo Platformu, iako nije ni zaživjela. Isti obrazac već smo gledali nakon izbora 2022. godine – euforija, podrška međunarodne zajednice, priče o reformama i evropskom putu… pa smo s tom pričom potonuli do dna, i to u svim segmentima“, ističe Topićeva.
Zašto se ponavlja ista igra? Jer BiH političari često potpisuju dokumente koji imaju više propagandnu nego operativnu vrijednost. Dokumenti koji služe za slanje poruka, umjesto za rješavanje problema. Platforma zvuči dobro na konferenciji za medije, ali realnost je – potpisnici nemaju većinu ni u Domu naroda ni u Predstavničkom domu.
Na kraju, ostaje utisak da je „Platforma za mir“ možda više „platforma za dolazak na vlast“, kako su je već nazvali kritičari. Bez suštinskog dogovora s najmoćnijim političkim akterima, bez konkretnih mehanizama za provođenje i bez stvarne podrške međunarodnih partnera, ona trenutno više liči na deklaraciju dobrih namjera nego na alat za promjenu kursa.
U zemlji gdje su mir, stabilnost i ekonomski napredak godinama samo političke parole, a ne stvarni prioriteti, i ova Platforma, nažalost, djeluje kao nastavak dobro poznate igre – puno priče, malo promjene.