Ne dolazi s bukom, već polako, tiho – poput vode koja kap po kap potkopava temelj. Prvo se pojavljuje umor koji ni vikendom ne prolazi. Zatim gubitak motivacije. Na kraju dolazi osjećaj potpune iscrpljenosti, čak i kada fizički nema razloga za to.
Radi se o stanju emocionalne, mentalne i fizičke iscrpljenosti uzrokovane dugotrajnim stresom i pritiskom na poslu. Sagorijevanje nije isto što i običan umor.
To je dublji poremećaj koji utiče na koncentraciju, samopouzdanje, odnose s drugima i opće psihofizičko zdravlje.
Rani znakovi
Prepoznavanje ranih simptoma ključ je prevencije.
Neki od najčešćih signala uključuju:
Hroničan osjećaj iscrpljenosti, čak i nakon odmora
Sve manji entuzijazam prema poslu
Osjećaj da posao nema smisla ili da se trud ne cijeni
Poteškoće s koncentracijom i zaboravljanjem važnih informacija
Češće razdražljivost i povlačenje iz komunikacije s kolegama
Fizičke tegobe poput nesanice, glavobolje, problema s varenjem
Mnogi ljudi ove znakove ignorišu, misleći da je to „normalan dio posla“. Međutim, kada se ignorišu dovoljno dugo, sagorijevanje postaje ozbiljan problem koji može dovesti i do depresije.
Ko je najviše u riziku?
Najpodložniji sagorijevanju su oni koji su izuzetno posvećeni svom poslu, perfekcionisti, osobe koje teško postavljaju granice ili imaju osjećaj da sve moraju uraditi sami. Rizični su i poslovi u kojima je pritisak konstantan, gdje je tempo rada visok i gdje nedostaje podrška ili priznanje.
Također, hibridni i online rad dodatno brišu granice između poslovnog i privatnog života, pa mnogi nesvjesno rade i van radnog vremena, što dugoročno iscrpljuje.
Prevencija i zaštita
Prevencija sagorijevanja ne podrazumijeva radikalne promjene preko noći, već postepeno uvođenje zdravih navika i postavljanje jasnih granica.
1. Postavljanje granica: Naučiti reći „ne“ i ne osjećati krivicu zbog toga. Ograničiti radno vrijeme i ne provjeravati e-mail van radnog vremena.
2. Redovan odmor: Mikro pauze tokom dana, redovni dani odmora i godišnji odmor koji se zaista koristi za odmor, a ne za nadoknađivanje posla.
3. Podrška: Razgovor s kolegama, nadređenima ili stručnjacima može pomoći u prepoznavanju problema i traženju rješenja. Sagorijevanje nije znak slabosti, već poziv da se nešto promijeni.
4. Briga o sebi: Tjelesna aktivnost, zdrava ishrana, dovoljno sna i aktivnosti koje donose radost – sve to igra važnu ulogu u očuvanju energije.
5. Fokus na smisao: Prisjetiti se zašto je posao odabran, šta u njemu ima vrijedno i pokušati vratiti osjećaj svrhe, makar kroz male zadatke ili nove izazove.
Sagorijevanje ne treba ignorisati niti romantizirati kao „cijenu uspjeha“. Ono je upozorenje da se tempo mora usporiti, prioriteti preispitati, a zdravlje staviti ispred rezultata. U kulturi koja često slavi prekomjerni rad i dostupnost 24/7, najveći uspjeh je znati se zaštititi – bez izgaranja.
(Vijesti.ba)