Ovo je druga Zlatna palma za iranskog reditelja, koji je usavršio umjetnost tajnog snimanja i švercovanja svojih filmova na strane festivale – jednom čak pomoću USB-a skrivenog u torti.
Ovoga puta Panahi se lično vratio u Kan, poslije 22 godine da preuzme najprestižniju nagradu, a razlog tolikog odustva su višestruke zatvorske kazne i zabrana putovanja zbog sukoba sa iranskom Vladom.
Panahi, međutim ne odustaje od kritike vlasti u svojoj zemlji, pa je tako i njegov najnoviji i svježe nagrađeni film u Kanu, optužnica protiv državne represije u Iranu.
U profesionalnom smislu Džafar Panahi se često povezuje sa pokretom iranskog novog talasa.
Nakon nekoliko godina rada na kratkim filmovima i kao pomoćnik reditelja kod čuvenog iranskog autora Abasa Kijarostamija, stekao je međunarodno priznanje svojim debitantskim igranim filmom Bijeli balon koji je osvojio Zlatnu kameru (Caméra d’Or) na Filmskom festivalu u Kanu, što je bila prva velika nagrada za jedan iranski film na tom festivalu, piše IMDB.
Ubrzo je prepoznat kao jedan od najuticajnijih filmskih stvaralaca u Iranu, a iako su njegovi filmovi često bili zabranjivani u domovini, nastavio je da dobija priznanja širom svijeta od filmskih teoretičara i kritičara, kao i brojne nagrade, uključujući Zlatnog leoparda na Međunarodnom filmskom festivalu u Lokarnu za film Ogledalo, Zlatnog lava na Venecijanskom filmskom festivalu za film Krug i Srebrnog medvjeda na Berlinskom filmskom festivalu za film Van igre.
Njegovi ostvaranjena poznati su po humanističkom pogledu na život u Iranu, često fokusirani na teškoće djece, siromašnih i žena.
Hamid Dabaši je napisao: „Panahi ne radi ono što mu se kaže – zapravo, izgradio je uspješnu karijeru ne radeći ono što mu se kaže.“
Godine 2010. Panahije uhapšen zajedno sa svojom kćerkom, suprugom i 15 prijatelja i iako su brojna umjetnička udruženja i organizacije filmskih stvaralaca i boraca za ljudska prava ovom reditelju dale tada podršku osuđen je na šest godina zatvora i dvadesetogodišnju zabranu režiranja filmova, pisanja scenarija, davanja intervjua, kao i napuštanja zemlje osim zbog medicinskog liječenja ili hodočašća u Meku.
Dok je čekao ishod žalbe, Panahi je snimio dokumentarac Ovo nije film u formi video-dnevnika, koji je prokrijumčaren iz Irana na USB-u sakrivenom u torti i prikazan na Filmskom festivalu u Kanu 2011. godine.
Na 63. Berlinskom filmskom festivalu za film „Zatvorena zavesa“ koji je Panahi snimio sa Kambuzijom Partovijem –osvojio je Srebrnog medveda za najbolji scenario, a na 65. Belrlinalu, njegov „Taksi“osvojio je Zlatnog medveda za najbolji film.
Džafar Panahi rođen je 11. jula 1960. godine, a primajući Zlatnu palmu u Kanu istakao je da mu je najvažnija sloboda u njegovoj zemlji.
(Vijesti.ba / Danas.rs)