Mean Girls iz 2004. godine, režiran od strane Marka Watersa po scenariju Tine Fey, sociološki je fenomen koji je i danas jednako relevantan. Film prati Cady Heron (Lindsay Lohan), djevojku koja se iz nepoznatog razloga seli iz Afrike u američku srednju školu, gdje se brzo susreće s hijerarhijom popularnosti i “Klanom ružičastih” – grupom najuticajnijih djevojaka predvođenih Reginom George (Rachel McAdams).
Glumačka postava donosi savršen spoj – Lindsay Lohan kao neiskusna, ali odlučna Cady, Rachel McAdams kao manipulativna, a ipak magnetična Regina, te Tina Fey kao pametna i duhovita školska novinarka Ms. Norbury, koja unosi dozu realnosti i mudrosti u priču. Amanda Seyfried kao Karen Smith i Lacey Chabert kao Gretchen Wieners također doprinose složenosti i dinamici “ružičastog klana.”
Ono što Mean Girls čini bezvremenskim je njegova sposobnost da prikaže pritiske i igre moći koje ne nestaju s odlaskom iz srednje škole. S trideset i kusur godina, gledajući film, svjesni smo da se problemi rivalstva, nesigurnosti i društvenih očekivanja samo mijenjaju u drugačijem obliku.
Zašto je Mean Girls lekcija i za trideset + generaciju?
Ovaj film nas uči da je toksična dinamika među ženama stvarna i da nije ograničena na tinejdžerske godine.
Kako se bavimo karijerom, porodicom i društvenim mrežama, mnoge od nas ponovo susreću s pritiscima da se uklopimo, da budemo savršene, ili, što je još opasnije, da jedne druge gledamo kao konkurenciju. Mean Girls nas podsjeća koliko je važno prepoznati i raskrinkati takve obrasce. Također, film nas poziva da cijenimo autentičnost i empatiju, vrijednosti koje često zapostavljamo u svakodnevnom životu.
Umjesto da budemo “Regina George”, možemo biti podrška i oslonac. I upravo ta poruka je razlog zbog kojeg Mean Girls i danas vrijedi pogledati, iako više nemamo školske uniforme i ružičaste srijede.
Ogledalo je naše zrelosti i odnosa koje gradimo kao odrasle osobe. Ako ga već niste pogledali u posljednje vrijeme, možda je pravo vrijeme za reprizu.
(Vijesti.ba)