U Bihaću je ispraćena stota generacija maturanata Gimnazije „Bihać“. Možda će neko reći ‘još jedna generacija’. Ali oni koji su ikad prošli njenim hodnicima znaju da svaka generacija Gimnazije Bihać priča svoje priče i pronese štapove znanja, vrijednosti i časti svuda po svijetu, pokazujući upravo značaj Gimnazije i svega onog što su prošli u četiri godine tamo.
Na svečanoj dodjeli diploma stote generacije Gimnazije „Bihać“, prisutnima su se obratili direktorica škole Semira Muminović, ministar finansija Danko Jakšić te sekretar minsitartsva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Albijana Trnavci. Svi su oni, uz govore podrške i čestitki, primili i zahvalnice za doprinos unapređenju školskih projekata, međunarodne saradnje i podrške učenicima i nastavnicima. Zahvalnica je uručena i Alenu Zuliću, direktoru Nacionalnog parka „Una“, za nesebičnu pomoć i saradnju s Gimnazijom Bihać. Svečanost je još jednom pokazala da ova obrazovna ustanova ima podršku kako lokalne zajednice, tako i resornog ministarstva te Vlade, koja prepoznaje značaj stogodišnje tradicije i odgoja generacija koje ostavljaju trag, piše portal krater.ba
Tačno stotinu puta, u više od jednog vijeka, školsko zvono pozdravilo je posljednji dan jedne generacije i otvorilo vrata njihovih budućnosti. Ova stota generacija je simbol kontinuiteta, ponosa i dokaza da Bihaćka gimnazija ostaje tvrđava znanja, časti i dostojanstva.
Kada kročite u zgradu gimnazije, ne gazite samo obične podove. Hodate hodnicima kojima su prolazili velikani. Branko Ćopić, čiji je književni opus od Ježeve kućice do poezije za odrasle ostavio neizbrisiv trag, svoje je stihove zapisivao upravo u ovim učionicama. S ponosom su mu učenici i nastavnici ove godine odali počast riječima koje je napisao na odlasku iz škole: “Zbogom, Gimnazijo, ko te ne bi volio!”
Među gimnazijalcima ostaće zapamćen i dr. Irfan Ljubijankić – ljekar, pjesnik, patriota, čiji je život prerano ugašen, ali čija se riječ i dalje pamti. I tu su još brojna imena: ekspresionistički slikar Jovan Bijelić koji je svoje umjetničke temelje postavio upravo kao profesor u ovoj školi; Strahinja Radetić i Safet Krupić, narodni heroji i simboli otpora; Ivan Picelj, avangardni umjetnik i osnivač EXAT grupe čija se djela izlažu širom svijeta; pa čak i oskarovac Dušan Vukotić, dobitnik prestižne nagrade za animirani film. Svi oni, ali i mnogi drugi, ponikli iz iste klupe, iste atmosfere, iste Gimnazije.
Direktorica Semira Muminović posebno je istakla značaj ove generacije. Njih 74, s prosjekom 4.41, položili su ispite u prvom ispitnom roku, spremni i ponosni da koračaju svijetom, objavio je portal krater.ba
„Mi ne ispraćamo samo učenike, već mlade ljude spremne da grade i mijenjaju svijet“, kazala je direktorica, podsjećajući kako ova škola nije samo učionica, već sigurna oaza koja baštini vrijednosti znanja, časti i otpora. „Kao što su kroz historiju naši bivši učenici mijenjali svijet umjetnošću, politikom, naukom i borbom za slobodu, tako i ova generacija nosi isti plamen u sebi.“
Teško je sažeti 100 godina obrazovanja u nekoliko rečenica, ali ako postoji nit koja povezuje sve te godine, bila bi to strast za znanjem. Gimnazija Bihać ne stvara samo akademske građane, ona gradi karaktere. Tu se uče prva pravila prijateljstva, osjećaj za pravdu, ljubav prema jeziku, kulturi i prirodi. Tu se rađaju prvaci, baš kao i u ovoj generaciji, Alma Harbaš, koja je sa 5.0 prosjekom svih godina, trostruki kantonalni prvak iz matematike, fizike i informatike, viceprvakinja na državnom takmičenju i učesnica Evropske ženske olimpijade iz programiranja, proglašena je za učenika generacije.
Od 1911. do danas, gimnazija se mijenjala, ali ostajala vjerna misiji: stvarati slobodnomisleće, obrazovane i humane ljude. Zato ne čudi da je njen jubilej stote generacije, koja s izvanrednim uspjehom piše historiju za buduće generacije, postavlja dodatne temelje i otvara nove vidike za sve učenike koji dolaze i koji će postati gimnazijalci, ponosni, stameni, otvorenih vidika i prilika da zasjaju u vlastitim pričama!
I dok Gimnazija Bihać ovih dana ispraća još jednu generaciju, kako ističe direktorica, ‘ne zatvaramo vrata, već ih otvaramo još šire, za nove britke umove i generacije koje će mijenjati svijet. Jer Gimnazija Bihać nije samo škola, ona je temelj jedne čitave epohe i snaga koja traje.’