Alen Osmankić iz Bihaća već punih 33 godine neumorno traga za posmrtnim ostacima svog oca koji je život izgubio tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Uprkos protoku vremena, njegova borba ne jenjava – iako, kako sam kaže, od državnih institucija nikada nije dobio ni minimum podrške.
„Ako se oslonim na njih, znam da taj dan neću dočekati“, priča s za portal Crna Hronika, svjestan da borba za istinu i pravdu u ovoj zemlji često završi u tišini ladica i ignorisanju ljudske boli.
Osmankić je išao i korak dalje – godinama je nudio novac, čak i pripadnicima neprijateljske strane, svima koji bi mogli imati bilo kakvu informaciju o tome gdje se nalaze kosti njegovog oca.
Tragajući na svoju ruku, nedavno je preko privatnih poznanstava došao do informacija o lokaciji za koju se sumnja da krije masovnu grobnicu s više posmrtnih ostataka. Još uvijek ne zna da li se među njima nalazi i njegov otac, ali kaže da ovu borbu ne smatra uzaludnom.
„Ako ne pronađem svog oca, možda će neko drugi ukopati svoje najmilije. “Moje traganje za tatom dalo je rezultata. Pronašao sam grobnicu sa posmrtnim ostacima gdje se nadam da će on biti tu. Ako i ne budu, bit ću jako sretan da nečijoj porodici pružim tu sreću koju zaslužuju. Mi smo svjedoci jednog nemara države prema nama. Mi smo djeca, sada već ljudi, koji su prošli jedan užasan život i samim tim smatram da smo zaslužili više. Da se malo više vodi briga o nama.
Prošao sam u ovoj državi jako loše stvari gdje se nije obraćala pažnja na nas, na djecu porodice poginulih i nestalih. Ono šta sam ja do sada prošao je čista laž. Čeka se Tužilaštvo BiH da se pokrene cijeli slučaj. Već godinama hodama po šumama i mjestima gdje bi se mogli pronaći posmrtni ostati bilo koga a ne samo mog oca.
Uspio sam pronaći jednu grobnicu i sada je sve do Sarajeva. Ovo je apel da da se dođe do nekih ljudi u Tužilaštvu BiH. Molim vas pokrenite ovaj slučaj. Ja sam pronašao grobnicu, otvorio je. Čeka se samo taj neki potpis u Sarajevu. Možda je to moj otac, ležao tu. Želim da nastavim normalno živjeti. 33 godine traje agonija. Svi smo mi gubitnici u ovom ratu, zašto moramo biti gubitnici i poslije rata.
Porodice nestalih treba da rade u tim istim institucijama jer bi oni sigurno radili taj posao kako treba. Želim samo da ga pronađem i da ga ukopam po našim pravilima“, poručuje Alen za portal Crna-Hronika.
O svemu je, kaže, uredno obavijestio MUP Unsko-sanskog kantona i kantonalno tužilaštvo, ali do danas, tvrdi, nikakva konkretna akcija nije poduzeta. Čeka se potpis u Tužilaštvu Bosne i Hercegovine.
Njegova priča još jednom otvara pitanje sporosti i neučinkovitosti institucija kada je riječ o nestalim osobama u BiH. Iako su prošle tri decenije od rata, sudbine hiljada nestalih i dalje su nepoznate, a porodice prepuštene same sebi.
Više o Alenovoj borbi pogledajte u narednom video prilogu.