Ova jednostavna ideja, da počinjemo da primjećujemo više onoga na šta se fokusiramo, ne odnosi se samo na automobile. Ona tiho oblikuje način na koji funkcionišemo na poslu, odnose koje gradimo sa kolegama, pa čak i to koliko se osjećamo uspješno ili pod stresom na radnom mjestu.
Hajde da raščlanimo ovu svakodnevnu teoriju i vidimo zašto je danas važnija nego ikad u poslovnom okruženju.
Šta je Teorija crvenog automobila?
Teorija crvenog automobila sugeriše da, kada nešto postane važno za vas, vaš mozak počinje da filtrira i ističe slične stvari u vašem okruženju.
Zamislite svoj mozak kao ogroman inbox koji svakog dana prima hiljade poruka, mailova, zvukova, notifikacija, komentara sa sastanaka. To je previše da bi se obradilo sve. Zato mozak koristi filtere kako bi istakao ono što smatrate važnim. Zato, kada se fokusirate na nešto konkretno, bilo da su to crveni automobili, rokovi, ili nečiji ton, počinjete da to primjećujete svuda.
A ti filteri ne utiču samo na spoljašnje stvari. Oni utiču i na emocije, pretpostavke i reakcije.
Kako se to prijmenjuje na poslu?
Poslovna okruženja su brza, raznolika i puna interakcija koje su otvorene za tumačenje. Zbog toga su idealna za to da Teorija crvenog automobila oblikuje naše doživljaje, na bolje ili na gore.
Evo kako to izgleda u praksi:
Na šta se fokusiraš – postaje tvoja realnost
Ako dan započneš uvjerenjem da će sve krenuti nizbrdo – pogodi šta? Tvoj mozak će primijećivati svako kašnjenje, svaku grešku, svaki komentar koji djeluje iole negativno. Naći ćeš “dokaze” koji potvrđuju tvoje uverenje.
Ali ako fokus pomeriš ka nečemu pozitivnom poput učenja nečeg novog ili povezivanja s kolegom – dan će ti izgledati potpuno drugačije.
Primjer: Ako s nelagodom ideš na sastanak s teškim klijentom, možda propustiš dio kada hvale tvoj rad – jer je tvoj mozak usmjeren na traženje kritike.
To utječe na timsku dinamiku i kulturu
Kultura tima se gradi na zajedničkim stavovima i percepcijama. Kada neko počne da se fokusira na ono što ne valja, kratke rokove, nezainteresovane menadžere, nejasne ciljeve, ta negativnost se širi timom.
S druge strane, kada se tim usmjeri na ono što funkcioniše, čak i male pobjede se proslavljaju. To gradi moral i pokreće zamajac.
Savjeti iz prakse: Započnite sastanke tzv. “rundom pobjeda”, gdje svako podijeli neku nedavnu malu pobjedu i to mijenja ton cijele diskusije.
Percepcija kolega se može promijeniti
Recimo da misliš da te koleginica stalno potkopava. Čak i ako uradi nešto neutralno, recimo, preispita tvoju tvrdnju — to može djelovati kao još jedan napad. To je Teorija crvenog automobila na djelu.
Ali ako se potrudiš da razumiješ njen motiv, ili primijetiš trenutke kada te zapravo podrži, ta mala promena fokusa može dovesti do boljeg razgovora i manje tenzije.
Iskreno: Nije poenta da ignorišeš loše ponašanje. Poenta je da ne dozvoliš da pretpostavke diktiraju tvoju percepciju.
Feedback i ocjene učinka su također pod filterom
Mozak sjajno “uhvati” negativne reči i istovremeno umanjuje pozitivne, naročito kada primamo povratne informacije. Ako ideš na evaluaciju očekujući kritiku, uhvatićeš se za svaku zamerku, iako je 80% razgovora bila pohvala. Ali ako uđeš s namjerom da naučiš i napreduješ, čak i konstruktivna kritika djelovaće kao koristan input, a ne kao lični napad.
Mali trik: Nakon što dobiješ feedback, zapiši tri pozitivna zaključka prije nego što razmisliš šta da poboljšaš.
Stres i burnout se pojačavaju fokusom
Burnout nije uvijek stvar preopterećenja. Često je posljedica toga na šta se mentalno fokusiramo svakog dana. Ako stalno razmišljaš: “Ovo je previše. Ne mogu da izdržim”, počet ćeš da primijećuješ samo ono što je teško i osjećaj iscrpljenosti će se pojačati.
Ali ako pažnju preusmjeriš na napredak, makar to bio i samo očišćen inbox ili završen zadatak, možeš stvoriti osjećaj kontrole i pokreta.
(Vijesti.ba)