I dok alkemičari nikada nisu pronašli legendarni kamen mudrosti, savremena nauka je više puta dokazala da se životni vijek može produžiti smanjenjem unosa hrane – barem kod određenih laboratorijskih životinja.
Ključno pitanje glasi: Može li se živjeti duže, a pritom i dalje uživati u hrani?
Odgovor bi mogli ponuditi spojevi koji imitiraju biološke efekte dijete, bez stvarnog gladovanja. Među najpoznatijim kandidatima izdvajaju se dva lijeka – rapamicin i metformin. Nedavna istraživanja pokazala su da rapamicin gotovo jednako efikasno produžava život kao i prehrambena restrikcija, dok metformin, uprkos ranijim očekivanjima, ne pokazuje dosljedne efekte na dugovječnost.
Prehrambeno ograničenje, bilo kroz smanjen unos kalorija ili povremeni post, gotovo cijeli vijek smatra se najučinkovitijim načinom za produženje životnog vijeka. Prvi put je ovaj efekat zabilježen na laboratorijskim pacovima koji su, uprkos manjoj količini hrane, živjeli duže od svojih bolje hranjenih kolega. Ipak, trajna dijeta za većinu ljudi nije ni ugodna ni lako održiva, a u ekstremnim slučajevima može imati i štetne posljedice po zdravlje. Zbog toga su naučnici usmjerili pažnju na lijekove koji bi mogli oponašati efekte prehrambenog ograničenja bez potrebe za odricanjem.
Rapamicin je otkriven 1970-ih u bakterijama iz tla Uskršnjeg otoka. Danas se koristi kao snažan imunosupresiv kod transplantacija jer blokira molekularni signal koji ćelijama ukazuje na prisustvo hranjivih tvari.
Metformin, s druge strane, potječe iz biljke francuskog ljiljana (kozače) i standardno se koristi za regulaciju šećera u krvi kod osoba sa dijabetesom tipa 2. Oba lijeka uključena su u mehanizme tjelesnog osjeta hranjivih tvari i energije, što ih čini zanimljivim kandidatima za proučavanje utjecaja na dugovječnost.
Šta zaista djeluje?
Kako bi se dobio precizniji uvid, provedena je metaanaliza velikog broja naučnih radova. Istraživači su pregledali hiljade studija i izdvojili 167 najrelevantnijih koje su uključivale osam različitih vrsta kičmenjaka – od riba do majmuna – sa konkretnim podacima o dugovječnosti i metodologiji istraživanja.
Analiza je obuhvatila tri strategije: prehrambenu restrikciju, uzimanje rapamicina i uzimanje metformina. Rezultati su pokazali da je smanjeni unos hrane i dalje najpouzdaniji način za produženje života.
Rapamicin je odmah iza, sa gotovo jednakom efikasnošću, dok metformin nije pokazao konzistentan efekat. Efekat prehrambene restrikcije bio je ujednačen kod oba spola i nije ovisio o vrsti ograničenja – bilo da se radilo o manjim porcijama ili povremenom postu.
Zbog toga se rapamicin danas smatra jednim od najozbiljnijih kandidata za buduće anti-age terapije. Iako starenje nije bolest, ono je glavni faktor rizika za mnoge bolesti – od raka do demencije. Logikom usporavanja osnovnih procesa starenja moguće je ne samo produžiti životni vijek, već i povećati broj godina provedenih u zdravlju, uz smanjenje ukupnih troškova zdravstvene zaštite, posebno u sve starijem društvu.
Ohrabrujući znaci, ali i važna ograničenja
Uprkos ohrabrujućim rezultatima, važno je istaći i određene rizike i ograničenja. Neka istraživanja, suprotno očekivanjima, pokazala su da i prehrambena restrikcija i rapamicin mogu u nekim slučajevima skratiti životni vijek, što ukazuje na veliku varijabilnost među eksperimentima.
Osim toga, većina dostupnih podataka dolazi iz istraživanja na glodarima. Iako dijele mnoge gene s ljudima, njihova fiziologija nije potpuno usporediva s ljudskom. Dodatno, rapamicin može imati značajne nuspojave, uključujući suzbijanje imunog sistema i smanjenje plodnosti. Zbog toga se trenutno istražuju niske, povremene doze koje bi mogle zadržati pozitivne efekte, a smanjiti negativne.
Rani rezultati kliničkih ispitivanja na ljudima su obećavajući – osobe koje primaju niske i povremene doze rapamicina pokazale su poboljšanja u pokazateljima zdravog starenja. Ispitivanje efekata metformina još je u toku, a rezultati se očekuju za nekoliko godina.
Ne preporučuje se korištenje rapamicina bez medicinskog nadzora.
Međutim, činjenica da manipulacijom jednim molekularnim putem mogu da se postignu efekti slični onima koje daje dijeta, otvara novu eru istraživanja starenja.
Ključni izazov je razviti terapije koje će omogućiti duži i kvalitetniji život, bez odricanja od užitaka poput kriške čokoladne torte.
(Vijesti.ba)