U vremenu kada mnogi zaboravljaju, dvojica mladića iz Bihaća, Adil Ćenanović i Albin Smajlović, odlučili su da se prisjećanju i poštovanju prema žrtvama genocida u Srebrenici posvete na najiskreniji mogući način – hodom.
Njihovo putovanje počelo je sinoć, bez pompe, bez organizacije, bez logistike ili medijske pažnje. Krenuli su skromno, poneseni samo srcem, odlučnošću i vjerom u ljude koje će putem sresti. Trenutno se nalaze u Petrovcu, a njihov put prema istoku Bosne je više od fizičkog napora – to je tiha poruka otpora zaboravu.
Na ovom putu, nemaju ni pratnju ni planiranu podršku, oslanjaju se na dobrotu slučajnih prolaznika i srdačnost lokalne zajednice. Njihova akcija podsjeća da sjećanje ne mora dolaziti kroz organizirane ceremonije – ponekad je dovoljno da se uzme slobodan dan, obuju cipele i krene.
Ovi mladi ljudi postaju simboli hrabrosti i poštovanja, oni koji svojim gestom pokazuju da je sjećanje na stradale iz jula 1995. godine još uvijek živo, utisnuto u kolektivnu svijest, posebno među generacijama koje su odrasle nakon rata.
Njihova tišina govori glasnije od hiljade riječi. Njihov hod kroz Bosnu i Hercegovinu nije samo fizički poduhvat – to je duhovni čin, poziv na razmišljanje i emotivna veza sa svim onima koji su izgubili život u Srebrenici.
U vremenu kada se vrijednosti često mjere površno, Adil i Albin nas podsjećaju da su istinske vrijednosti često nevidljive – skromne, ali snažne. Njihov korak je korak svakog od nas koji odbijamo zaborav i biramo poštovanje.