“U Bužimu ni pile ne smije ostati živo. Razoriti svaki kamen, ubiti i dijete u kolijevci. Pobiti sve. Na kraju okrenuti krmad u haremu džamije”. Ovo je bila naredba Ratka Mladića, zapisana u njegovim zaplijenjenim dokumentima u operaciji Breza ’94.
Kada je početkom septembra 1994. godine krenuo sa svojom vojskom da poruši ovaj grad u Bosanskoj krajini i pobije sve u njemu, nije ni slutio da će ga nadjačati čuvena 505. viteška brigada koju je vodio neustrašivi komadant, general Izet Nanić.
Iz akcije kojom je tada Mladić direktno komandovao izvukao se ranjen, jedva je živu glavu spasio bježeći “ladom nivom” i vičući: “Bjež’te, braćo Srbi, spašavajte glave”, tvrdi Bećir Kovačević, ratni vojni invalid i penzionisani kustos Muzeja 505. viteške brigade u Bužimu.
Dnevnik, odnosno dio njega, pojašnjava Kovačević, završio je u Hagu kao dokazni materijal protiv, sada već osuđenog krvnika.
– Prvog septembra 1994. godine četnici su krenuli u ofanzivu na Bužim, na Peti korpus, gdje su svoje snage 4. septembra usmjerili direktno na 505. vitešku brigadu. Glavni pravac je bio da Bužim sasiječe od ostatka Unsko-sanskog kantona, tj. od Cazina i Bihaća, i doslovice je pisalo da “u Bužimu ako treba i svaku ciglu prevrnuti, ali treba sve pobiti, ne smije ništa preživjeti”. Znači, to su bile njegove riječi u zapisu kojim je on prijetio.
Ali ratni zločinac Mladić je ranjen u toj borbi, uspio je da pobjegne. To su informacije od njegovog vozača koji je bio zarobljen. Potvrdio je da je on ranjen 12. septembra 1994. godine i da je uspio da pobjegne. A jedan njegov borac kazao je da nije smio previti rane u Bosanskom Novom, nego je pobjegao u Prijedor jer se bojao da će Bužimljani tu doći i uhvatiti ga živog. Tada je nastala panika u njihovim redovima, a naši su to saznali preko pristupnog uređaja. U toj bici stradao je njegov novinar Risto Đogo, iako su poslije izjavili da je sletio u Drinu. Ima i snimak kada je pogođen – ističe Kovačević.
Kaže da u Bužimu smatraju da se Mladić, upravo zbog ovog poraza, osvetio Srebrenici.
– Pokušali su i sa Fikretom Abdićem da ostvare sve te ciljeve, ali nisu uspjeli zahvaljujući Allahu dragom i rahmetli komandantu Naniću, pa i svim drugima pripadnicima Petog korpusa – pojašnjava Kovačević.
O herojstvu 505. viteške brigade svjedoči istoimeni muzej u Bužimu, na čijem je osnivanju, odnosno prikupljanju građe i eksponata, lično učestvovao i Kovačević.
– Pripremao sam 25 godina cijelu tu priču oko Muzeja, a 1994. godine smo počeli sa prikupljanjem arhivske građe jer je generalštab Armije Republike BiH svim brigadama dao naredbu da krenu u prikupljanje arhivske građe i pripreme za muzej soba u svojim brigadama.
Sa tim smo i mi u Bužimu krenuli, i uspjeli da osnujemo muzej sobu, i mislimo da smo jedna najbolje očuvana muzej soba, sa najviše eksponata i arhivske građe iz perioda 92-95., i stvarno možemo ponuditi svim posjetiocima da se uvjere u herojsku borbu 505. viteške brigade – ponosno govori Kovačević.
U Muzeju se nalaze fotografije svih šehida 505. viteške brigade koji su položili živote u odbrani države BiH, oružje s kojim su započeli borbu, uniforme koje su koristili, zatim radna soba rahmetli brigadnog generala Izeta Nanića i još dosta ratnih fotografija i eksponata.
Muzej sobu u Bužimu, koja je vremenom pretvorena u Muzej 505. viteške brigade, osnovala je ratne 1994. godine Informativna službe 505. viteške bužimske brigade, po naredbi generala Izeta Nanića.
Među izloženim eksponatima, posebno mjesto u Muzeju pripada autentičnoj radnoj sobi generala Nanića, odjeći i obući, knjigama, predmetima iz svakodnevnog života, kao i mnogim drugim stvarima koje evociraju uspomenu na lik i djelo ovog najznamenitijeg Bužimljanina.