Nekada, ne tako davno, Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine na čelu s generalom Dudakovićem oslobodio je Sanski Most od agresora, a uz taj historijski čin, u tom gradu je otkazan koncert srbijanske pjevačice Cece Ražnatović, supruge ratnog zločinca Željka Ražnatovića Arkana, koja je trebala podići moral paravojnim jedinicama odgovornim za brojne zločine nad civilima.
Skoro tri decenije kasnije, tačnije 5. augusta, dok će se u Krajini obilježavati dan pogibije generala Izeta Nanića – heroja, simbola otpora i slobode – u Sanskom Mostu najavljuje se koncert nove prekodrinske pjevačice Aleksandre Mladenović, koja bi trebala nastupiti upravo na taj dan u diskoteci “Camel”.
5. august 1995. godine nije samo još jedan datum u kalendaru – to je dan kada je poginuo komandant 505. viteške bužimske brigade, čovjek čija je hrabrost i odlučnost simbolizirala odbranu cijele Bosanske Krajine. Njegova pogibija je tragedija koja se i danas osjeća među Krajišnicima. Upravo zato ovaj datum zaslužuje poštovanje, tišinu, dostojanstvo i prisjećanje – a ne glasnu muziku i jeftinu zabavu.
Krajem rata, u oktobru 1995. godine, dok su snage Petog i Sedmog korpusa vodile žestoke borbe za oslobođenje Sanskog Mosta, četnici su, bježeći pred Armijom RBiH, minirali most na rijeci Sani, pokušavajući zaustaviti napredovanje. Nisu uspjeli. U noći 9. oktobra 1995. godine, borci Petog korpusa ušli su u centar grada, nakon čega su se sa svih strana pridruživale i druge jedinice koje su učestvovale u konačnom oslobađanju.
Tih dana, najavljen je bio i koncert Cece Ražnatović, ali je ulaskom Armije RBiH u grad, on odmah otkazan. Simbolično, to je bio poraz ne samo vojne, već i kulturno-propagandne agresije.
Umjesto da se sjećamo tih događaja s ponosom i zahvalnošću, u 2025. godini svjedočimo tužnoj stvarnosti – da Sanski Most, oslobođen krvlju najboljih sinova BiH, otvara vrata izvođačima iz zemlje iz koje je prije 30 godina dolazila agresija. Dok drugi gradovi, poput Ključa, otkazuju sve zabavne manifestacije 5. augusta u znak poštovanja prema Izetu Naniću i šehidima, Sanski Most ide u suprotnom smjeru – tiho i bez srama.
Ovo nije napad na muziku, niti na ljude. Ovo je pitanje vrijednosti, poštovanja i historijske odgovornosti. Ako na taj dan zaboravimo rahmetli Izeta Nanića, kako ćemo sutra objasniti novim generacijama zašto nam je sloboda uopće važna?
Vrijeme je da se postavi pitanje – ko dopušta ovakve događaje? Gdje su institucije? Gdje je lokalna vlast? Gdje je glas naroda?
5. augusta budimo na Ćorkovači, a ne u diskotekama. Sjetimo se heroja, a ne zaboravimo historiju! Jer narod koji zaboravlja svoje heroje, zaslužuje da mu se historija ponovi!