Tokom vrelih ljetnjih dana u gradu, malo šta je osvježavajuće kao ulazak u bazen. Ali da li je voda u bazenu zaista čista kao što izgleda kristalno plavo?
Plivanje, posebno u javnim bazenima i vodenim parkovima, nosi specifične rizike – od blažih iritacija kože do gastrointestinalnih infekcija. Ali plivanje takođe donosi brojne fizičke, socijalne i mentalne zdravstvene koristi.
Ljetnji naslovi u vijestima i objave na društvenim mrežama često ističu „faktor gađenja“ kada je riječ o zajedničkim kupalištima. Ti strahovi nisu neosnovani, prenosi RTS.
Dobra vijest je da je hlor, koji se naširoko koristi u dezinfikovanju bazena, efikasan u uništavanju mnogih patogena. Loša vijest je da hlor ne djeluje trenutno – i ne ubija sve.
Svakog ljeta, brojni su primjeri raznih infekcija i bolesti povezanih sa plivanjem u javnim bazenima i vodenim parkovima.
Tu spadaju kožne infekcije, respiratorne tegobe, infekcije uha i gastrointestinalne probleme.
Patogeni i dezinfekciona sredstva
Čak i u bazenu koji je pravilno tretirano hlorom, neki patogeni mogu preživjeti od nekoliko minuta do nekoliko dana.
Jedan od najčešćih uzročnika je cryptosporidium, mikroskopski organizam koji izaziva dijareju. Ova jednoćelijska parazitska vrsta ima čvrstu spoljašnju opnu koja joj omogućava da preživi u vodi tretiranoj hlorom i do 10 dana. Širi se kada fekalije – često od osobe sa dijarejom – dospiju u vodu, a neki drugi plivač tu vodu proguta. Čak i vrlo mala količina, nevidljiva golim okom, može zaraziti desetine ljudi.
Još jedan čest patogen je pseudomonas aeruginosa, bakterija koja izaziva osip i upalu spoljašnjeg uha (tzv. „plivačko uho“). Virusi poput norovirusa i adenovirusa takođe mogu preživjeti u vodi bazena i izazvati bolest.
Plivači u vodu unose razne tjelesne materije, uključujući znoj, urin, ćelije kože i ulja. Te supstance, naročito znoj i urin, reaguju sa hlorom i stvaraju hemijske nusprodukte zvane hloramini, koji mogu predstavljati rizik po zdravlje.
Hloramini su odgovorni za jak miris hlora. Čist bazen zapravo ne bi trebalo da ima intenzivan miris hlora, niti bilo kakav drugi miris. Česta je zabluda da je jak miris hlora dobar znak – naprotiv, to može biti crvena lampica da je voda kontaminirana i da bi bazen trebalo izbjegavati.
Kako izbjeći infekcije
Većina rizika u vezi s bazenima može se smanjiti jednostavnim mjerama koje treba da preduzimaju i osoblje bazena i plivači. Iako većina infekcija povezanih s bazenom nije smrtonosna, niko ne želi da ljetnji odmor provede zatvoren u kupatilu.
Ovi savjeti mogu da pomognu da izbjegnete bakterije i viruse u bazenu:
– Istuširajte se prije ulaska u vodu. Jedan minut tuširanje uklanja većinu prljavštine i ulja s tijela, što poboljšava efikasnost hlora.
– Izbjegavajte bazen ako ste bolesni, naročito ako imate dijareju ili otvorene rane. Patogeni se u vodi brzo šire.
– Trudite se da ne gutate vodu – tako smanjujete rizik od infekcije.
– Ako vam je dijagnostikovana kriptosporidioza („kripto“), sačekajte dvije nedjelje nakon prestanka dijareje prije nego što se vratite u bazen.
– Češće idite u toalet – i za djecu i za odrasle, to pomaže u sprečavanju „nezgoda“ u vodi.
– Osušite uši temeljno nakon plivanja – to pomaže u sprečavanju „plivačkog uha“.
– Ne plivajte s otvorenom ranom ili je barem dobro zaštitite vodootpornim flasterom.
– Istuširajte se nakon plivanja da biste uklonili bakterije sa kože.
(Vijesti.ba)