Vrijeme neumoljivo prolazi, ali sjećanja na istinske heroje nikada ne blijede. Među njima posebno mjesto zauzima rahmetli komadant 505. viteške brigade, Izet Nanić – čovjek koji nije samo komandovao vojskom, nego je predvodio svojim primjerom, hrabrošću i vizijom. Njegovi saborci i danas, decenijama kasnije, pričaju priče koje svjedoče o njegovom karakteru, odanosti i osjećaju odgovornosti za svakog vojnika.
Jedna takva priča dolazi s područja Podzvizda, u blizini Velike Kladuše, u jeku zimskih borbi. Vojnici brigade bili su raspoređeni na položajima, smješteni u jednoj kući, iscrpljeni i promrzli. Snijeg je padao, noć je bila gusta i hladna, a većina nije imala volje da dežura napolju. Stražu su držali s prozora, smatrajući to dovoljnim.
Oko 21 sat, začulo se kucanje na vrata. Strah je ušao u prostoriju – mislili su da su opkoljeni, da neprijatelj traži njihovu predaju. No, na vratima je bio vojni policajac koji ih je pozvao napolje. Tada su prepoznali glas u noći, a zatim i ugledali čovjeka s kapuljačom – bio je to komadant Izet Nanić.
Bez podignutog glasa i nervoze, ali s autoritetom koji je nosio prirodno, pitao je gdje je straža vani ispred kuće. Nisu imali odgovor. Pogledao ih je i kratko rekao:
„Večeras se dobro ukopajte. Sutra se ovdje očekuje napad.“
Bez zadrške, krenuo je dalje u pratnji dvojice vojnih policajaca. U noći, po snijegu i ledu, išao je linijom, provjeravao položaje, hrabrio i upozoravao.
Borci su tada iza kuće iskopali rov, nevoljko i bez velikog uvjerenja. Ipak, Izetova riječ se poštovala. Kad se nije vratio, vratili su se u kuću, a rov ostavili kao privremeno rješenje.
Ujutro – pakao. Tenk je pogodio kuću. Krov se srušio, a kuća postala smrtonosna zamka. Svi su istrčali u rov, koji im je samo nekoliko sati ranije njihov komadant naredio da iskopaju. Taj rov im je spasio živote.
Da nije bilo tog upozorenja, mnogi od njih danas ne bi imali priliku da pričaju ovu priču.
“E takav je bio naš rahmetli komadant. Znao je ono što mi nismo znali.”
Sjećanja poput ovih nisu samo podsjetnik na prošlost, nego su i putokaz budućim generacijama – da se heroji ne mjere samo bitkama koje su vodili, već životima koje su spasili i ljudima koje su nadahnjivali.
Izet Nanić je bio i ostao simbol hrabrosti, časti i ljudskosti u najtežim vremenima. Rahmet ti duši, komandante.