Turbulencija, ona neugodna trešnja koju osjećamo tokom leta, dešava se desetine hiljada puta godišnje širom svijeta.
Iako većina putnika to osjeti tek kao blage udare, u težim slučajevima može izazvati ozbiljna oštećenja na avionu, privremeni gubitak kontrole i povrede.
Prema podacima Nacionalnog odbora za sigurnost saobraćaja SAD, u periodu od 2009. do 2024. godine više od 200 osoba ozbiljno je povrijeđeno zbog turbulencije.
Dobra vijest je da su smrtni slučajevi rijetki, a vezivanje pojasa gotovo uvijek sprječava teže povrede.
Loša vijest? Turbulencije postaju sve češće i sve gore kako se planeta zagrijava.
Najopasniji pravci: Gdje se očekuje najviše turbulencije?
Prema podacima Turbli, web stranice specijalizovane za prognozu turbulencije, najturbulentnija ruta na svijetu je ona između Mendoze u Argentini i Santiaga u Čileu. Ova 190 kilometara duga ruta prelazi preko veličanstvenih, ali nemilosrdnih Anda – najdužeg planinskog lanca na svijetu. Planine, kako pojašnjava Ignacio Gallego Marcos, osnivač Turblija i stručnjak za računalnu dinamiku fluida, djeluju kao ogromne prepreke koje mijenjaju tok vazduha i stvaraju zračne valove koji mogu putovati stotinama kilometara. Kada se ti valovi “slome”, dolazi do snažnih turbulencija, sličnih onima koje nastaju kada se okeanski valovi razbijaju o obalu.
Većina najturbulentnijih ruta prolazi upravo preko planinskih lanaca poput Anda i Himalaja. U Sjedinjenim Američkim Državama najviše udara doživljavaju letovi koji prelijeću Stjenovite planine prema ili iz Denvera i Salt Lake Cityja. U Europi, najsnažnija turbulencija bilježi se iznad Alpa, između Francuske, Italije i Švicarske.
Nevidljiva prijetnja: Turbulencija čistog zraka
Još opasnija je tzv. turbulencija čistog zraka, ona koja se javlja bez ikakvih vidljivih znakova, najčešće u blizini mlaznih struja (jet streamova). Ova pojava nastaje zbog naglih promjena brzine ili smjera vjetra s visinom, poznatih kao “shear winds”, i izuzetno je teško predvidiva.
Jedna od najturbulentnijih ruta u Aziji, između japanskih gradova Natori i Tokoname, redovno trpi ovu vrstu turbulencije zbog izrazito jakih mlaznih struja iznad Japana. Jak kontrast između hladnog sibirskog zraka i toplih okeanskih struja čini ovaj region posebno pogodnim za stvaranje snažnih, stabilnih jet streamova.
Slično se dešava i na Istočnoj obali SAD-a, gdje se topli zrak iz Meksičkog zaljeva sudara s hladnim zrakom iz Kanade, naročito iznad Atlantskog okeana, jedne od najprometnijih zračnih ruta na svijetu.
Klimatske promjene pogoršavaju situaciju
Kako se klima mijenja, sve je više dokaza da se i turbulencija pojačava. Studija iz 2023. godine pokazuje da je ozbiljna turbulencija čistog zraka iznad sjevernog Atlantika 2020. bila 55 posto češća nego 1979. godine. Sličan porast – 41 posto – zabilježen je i iznad kontinentalnog dijela SAD-a.
Predviđanja iz 2017. godine govore da bi se turbulencije dovoljno jake da izazovu povrede mogle udvostručiti, pa čak i utrostručiti do kraja stoljeća.
Još jedan opasan izvor turbulencije su oluje i kumulonimbusi, visoki oblaci koji se često javljaju u tropskim krajevima.
Ove vertikalne kretnje zraka mogu biti nagle i ekstremne, a iako ih piloti uglavnom izbjegavaju pomoću radara, ponekad se oluje pojave neočekivano ili se razviju brže nego što meteorološki sistemi mogu detektovati.
Sigurnost na prvom mjestu
I pored svega, stručnjaci naglašavaju da je letenje i dalje najsigurniji oblik prevoza. Avioni su konstruisani da izdrže i najjače turbulencije, a najvažnija stvar koju putnici mogu učiniti jeste – ostati vezani sigurnosnim pojasom tokom cijelog leta.
“Naše razumijevanje turbulencije se poboljšava. Danas možemo tačno prognozirati oko 75 posto turbulencija”, kaže Joana Medeiros, istraživačica meteorologije na Univerzitetu u Readingu.
Ipak, kako globalno zagrijavanje mijenja atmosferu, a avionski saobraćaj nastavlja da raste, jasno je da će neki od najprometnijih pravaca na planeti postati znatno “neravniji”.
(Vijesti.ba)