Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, mnoga ljudska stradanja ostala su zabilježena samo u sjećanjima preživjelih. Među njima je i potresna priča o Fati Gabeljić, rođenoj Ibišević (1966–1992), majci dvoje male djece, čija je sudbina simbol majčinske hrabrosti i tragične stvarnosti tog vremena.
U maju 1992. godine, tokom eskalacije sukoba u i oko Vlasenice, Fata je sa četverogodišnjom kćerkicom Edinom i dvogodišnjim sinom Avdom pokušala pobjeći iz svog sela, tražeći spas. Prema svjedočenjima, Fata je bježala s djecom u naručju zajedno s komšijama i prijateljima, kada su na njih ispaljeni rafali. U tom napadu, živote je izgubilo više osoba, uključujući Fatu i njenu djecu.
Njihova tijela pronađena su u masovnoj grobnici u mjestu Bešići. Posebno je potresna činjenica da su Fata i njena djeca pronađeni zagrljeni — i u smrti povezani kao što su bili i u životu.
Prema dostupnim podacima, među ubijenima tog dana bili su i Halilović Mujo, Halilović Džemila, Selimović Fatima te Fatina svekrva Sitna Gabeljić. Dan 2. maj 1992. godine ostaje duboko urezan u kolektivnu svijest mještana i porodica nastradalih.
Iako zvanične presude u ovom konkretnom slučaju još nisu dostupne javnosti, mnoga pitanja o počiniocima ovakvih zločina ostaju otvorena. Pravosudne institucije Bosne i Hercegovine i međunarodna zajednica nastavljaju s naporima da se procesuiraju svi odgovorni, kako bi pravda bila zadovoljena.
Ova priča danas podsjeća na važnost očuvanja sjećanja na nevine žrtve i potrebu da se tragična poglavlja historije nikada ne zaborave. Imena kao što su Fata, Edina i Avdo Gabeljić ne smiju ostati samo broj u statistici — njihova priča zaslužuje da bude ispričana s dostojanstvom i poštovanjem.
Rahmet svim nevino stradalim. Neka sjećanje na njih bude trajna opomena i molitva za mir.