Ako ste roditelj, velika je vjerovatnoća da će doći dan kada će vas vlastito dijete, onako bijesno i u afektu, pogledati pravo u oči i reći: „Mrzim te!“
Jedna mama iz SAD-a, majka 12-godišnjaka, podijelila je upravo takvo iskustvo. Nije je to previše iznenadilo – znala je da će taj trenutak kad-tad doći. Ali nije očekivala da će se dogoditi već s 11 godina.
„U meni se odmah probudila ona 11-godišnja djevojčica koja je poželjela da mu uzvrati: ‘Znaš šta? I ja tebe!’ Naravno da ga ne mrzim, ali moram priznati da mi u tom trenutku stvarno nije bio drag. Isto tako, znam da ni on mene ne mrzi – samo je bio ljut jer nije dobio ono što je htio.“
A upravo se u toj frustraciji krije nešto mnogo dublje. Jer, kako je ova majka zaključila: Ako vam dijete kaže „Mrzim te“, možda to znači da ste zapravo – dobar roditelj. U tom trenutku prisjetila se citata iz kultne serije Roseanne i mirno mu rekla:
„Onda je moj posao ovdje završen.“
I izašla iz sobe.
Kaže da nije planirala da to kaže, ali ta rečenica joj je došla u pravom trenutku. I da – njen sin jeste bio frustriran, jer je naišao na granicu. Nije dobio ono što želi. A ona nije popustila.
Roditelji, nismo tu da budemo najbolji prijatelji
Kao roditelji, često upadnemo u zamku da želimo biti „onaj kul roditelj“ – onaj koga dijete voli jer mu više dopušta, ispunjava želje, kupuje sladoled kad nije vrijeme za to ili produži vrijeme za gledanje u ekran. I budimo iskreni – onaj zagrljaj iz vedra neba kada im donesete omiljeni sok ili pustite crtani prije spavanja – stvarno je sladak osjećaj.
U tim trenucima osjećamo se kao superheroji.
Ali istina je – mi nismo njihovi BFF-ovi (najbolji prijatelji). Mi smo roditelji.
A to često znači donositi nepopularne odluke.
Postavljamo granice koje ni mi nismo voljeli kad smo bili njihovih godina – ali sada znamo zašto su bile potrebne.
Mržnja prolazi, sigurnost ostaje
U priči ove majke, kraj je zapravo jako topao. Njen sin se uskoro pojavio na vratima njene sobe, još uvijek crven u licu od suza, i rekao:
„Ti si to ukrala.“
„Ukrala šta?“, pitala ga je.
„Tu rečenicu. To je iz Roseanne!“
Onda su oboje prasnuli u smijeh.
Sjeo je pored nje na krevet i predložio da zajedno pogledaju tu epizodu. I jesu. Ljutnja je prošla, ali ostao je osjećaj povezanosti.
„Znam da će me još mnogo puta ‘mrziti’, ali sada barem znam da ne moram uvijek imati savršen odgovor. Dovoljno je da ostanem smirena i vjerujem da radim ono što treba“, zaključuje ova mama.
Jer čak i kada nas „ne vole“, djeca duboko u sebi znaju – ko ih vodi, ko ih voli i ko im pruža sigurnost.
A to je ono što je najvažnije.
(Vijesti.ba)