Djeca sve češće otvoreno govore o tome šta ih u ponašanju roditelja povređuje i smatraju toksičnim. To su nerijetko stvari koje se roditeljima čine sasvim normalnima i tu dolazi do konflikta.
Iako odrasli najčešće vjeruju da sve rade iz ljubavi i brige, mališani i tinejdžeri poručuju da ih pojedine navike roditelja obeshrabruju i umanjuju im osjećaj samopouzdanja.
Vikanje i korištenje pogrdnih izraza djeca doživljavaju kao uvredu, bez obzira na to što mnogi roditelji to pravdaju disciplinom. Fraze poput „Ne budi glup/a“ ili „Uključi mozak“, iako se često koriste nesvjesno, ostavljaju dubok trag. Još jedan problem je fokusiranje samo na mane i neuspjehe, dok se rijetko pohvali trud i pozitivne osobine. Djeca posebno naglašavaju da žele čuti pohvalu i za sam napor, a ne isključivo za postignute rezultate.
Tinejdžeri, s druge strane, smatraju toksičnim kada roditelji ne poštuju njihove granice, poput potrebe da imaju zatvorena vrata sobe ili da se na njih pokuca prije ulaska. Nepažnja tokom razgovora i ignorisanje problema takođe ih pogađa, jer se osjećaju nevažnima.
Poseban izvor konflikta su i nametanja roditeljskih mišljenja – bilo da je riječ o izboru sporta, odjeće ili buduće profesije. Iako roditelji često smatraju da tako štite svoju djecu, mladi ističu da im to stvara pritisak i osjećaj da im se ne vjeruje.
Kada je riječ o tehnologiji, tinejdžeri uglavnom prihvataju da roditelji prate njihovu lokaciju, ali ih frustrira kada im ograničavaju vrijeme korištenja telefona ili postavljaju zabrane za skidanje aplikacija. Smatraju da je to pretjerano zadiranje u slobodu i način na koji provode slobodno vrijeme.
Zaključak mladih je jasan: žele više razumijevanja, poštovanja i pohvale, a manje kritika i kontrole.
(Vijesti.ba)