Oko 60 posto populacije suočava se sa bolom u donjem dijelu leđa, a upravo taj problem je vodeći uzrok invaliditeta globalno.
Naša kičma se sastoji od 33 kosti poznate kao pršljenovi, koji su složeni jedan na drugi. Dobiveni stub podijeljen je na pet segmenata: cervikalni (u vratu), torakalni (na visini grudi), lumbalni (na visini abdomena) i sakralni (povezan s karlicom). Peti segment, trtična kost, nalazi se na samom dnu kičme (repna kost) – koja je osjetljiva i osjećamo jak bol kada se povrijedimo u tom dijelu, piše rts.rs.
Pršljenovi su povezani višestrukim zglobovima, uključujući diskove koji omogućavaju kičmi da se kreće u više pravaca. Kičma se prirodno savija naprijed i nazad kako bi mogla obavljati sve svoje važne funkcije.
Ali mnoga stanja mogu uzrokovati da se kičma savija više nego što bi trebala. Ovo ne samo da može dovesti do bola, već potencijalno i do niza drugih zdravstvenih problema.
Pogrbljenost
Kičma također podržava težinu tijela, štiti kičmenu moždinu i pomaže tijelu da se savija, fleksibilno kreće i uvija. Torakalni region se spaja s rebrima i prirodno se savija unazad – ova krivina je poznata kao torakalna kifoza.
Ali ponekad, krivina torakalne kifoze postaje izraženija i vidljivija – često kao rezultat osteoporoze (gdje kosti postaju slabije), promjena u mišićima leđa i pršljenovima povezanih sa starenjem ili dugotrajnog lošeg držanja.
Medicinski naziv za ovo stanje je hiperkifoza, mada se ponekad naziva „udovičina grba“ jer je oko dva do četiri puta češća kod žena.
Pogrbljeno držanje sa spuštenim ramenima obično je znak hiperkifoze. U nekim slučajevima može postati toliko ekstremno da otežava disanje jer se zbog pritisnutih grudi pluća ne mogu pravilno puniti kisikom. Također može utjecati na gutanje, jer vrat postaje horizontalniji, a jednjak potencijalno sužen.
I naravno, javljaju se bol i ukočenost. Ovo je uobičajena pojava kod većine pacijenata sa abnormalnom zakrivljenošću kičme, jer pršljenovi gube sposobnost kretanja, a nervi koji izlaze iz kičmene moždine mogu se komprimirati.
Skolioza
Druga vrsta deformiteta koja se može javiti u kičmenom stubu utiče ne samo na to kako se savija naprijed i nazad, već i sa strane na stranu.
Skolioza se javlja kada se pršljenovi krive u stranu, rotiraju jedan u odnosu na drugi ili se urušavaju. Ovo proizvodi niz različitih deformiteta, različitih veličina i težine.
Osnovni uzroci skolioze su brojni. Ponekad se kosti mogu deformirati kao rezultat traume, raka ili infekcije (kao što je tuberkuloza). Skolioza može biti prisutna i od rođenja ili nastati uslijed neuroloških poremećaja u ranim godinama – kao što je cerebralna paraliza.
Pored bolova u leđima, pacijenti mogu primijetiti i posturalne znakove kako se skolioza razvija. Lopatice ili grudni koš mogu više stršiti, a odjeća može drugačije pristajati tijelu.
Iskliznuća i srasla kičma
Pojedinačni pršljenovi u bilo kojem dijelu kičme ponekad mogu biti pomjereni kao rezultat traume, „istrošenosti“ ili određenih zdravstvenih stanja (kao što je osteoporoza). „To znači da umjesto da stoji u pravilnom snopu, pršljen klizi naprijed i van linije. Ovo stanje je dobilo dugo i praktično neizgovorljivo ime, spondilolisteza“, objasnio je dr Den Baumgart iz Škole za psihologiju i neuronauku Univerziteta u Bristolu.
Na taj način, ovo pomjeranje može izazvati kompresiju nerva. Ako se išijadični nerv – najveći u ljudskom tijelu – komprimuje, to može dovesti do simptoma išijasa. To su bol ili utrnulost u zadnjem dijelu noge ili zadnjice.
Pršljenovi u donjem dijelu leđa ponekad također mogu abnormalno srasti. Stanje koje se naziva ankilozni spondilitis može izazvati upalu u kičmenim zglobovima i diskovima, koji zatim vremenom stvrdnjavaju. „Drugi naziv za to stanje je bambusova kičma, jer sada kruti i nefleksibilni stub podsjeća na čvrstu stabljiku bambusa“, kaže dr Den Baumgart.
(Vijesti.ba)