Stručnjaci za mentalno zdravlje kažu da se sjeme narcisoidnosti sije još u djetinjstvu, te da čak i najdobronamjerniji roditelji mogu odgajati narcise.
“Narcizam se obično razvija u okruženjima gdje postoji mješavina pretjeranog i nedovoljnog hvaljenja”, kaže psihoterapeutkinja i autorica specijalizovana za narcisoidno zlostavljanje Chelsea Cole.
“Tipično je to pretjerano hvaljenje sa fokusom na status, novac, izgled, kako stvari izgledaju drugima, ili samo fokusiranje na spoljašnja dostignuća, dok se s druge strane ne posvećuje dovoljno pažnje učenju djece o saosjećanju i empatiji, istinski razvijajući njihov osjećaj za sebe, samopoštovanje i povezanost sa drugima.”
Tri načina na koje ljudi postaju narcisi
Prema stručnjacima za mentalno zdravlje, postoje tri glavna načina na koja djeca odrastaju i postaju narcisi:
Dobijaju previše pohvala zbog svojih spoljašnjih osobina
Njihove emocije nisu prihvaćene, roditelji ih ignorišu ili umanjuju
Suočavaju se sa traumama ili zlostavljanjem
Iako ove tri stvari ne garantuju da će dijete postati narcis – mnoga djeca koja prolaze kroz ove izazove ipak odrastaju u empatične odrasle osobe – svaki narcis je vjerovatno doživio barem jednu od njih u djetinjstvu, kaže psiholog i autor specijalizovan za narcizam i narcisoidno zlostavljanje Ramani Durvasula.
Rizik je još veći ako dijete doživi jednu od ove tri stvari, a uz to ima i teži temperament.
“Radila sam sa mnogo klijenata sa narcisoidnim ličnostima tokom godina i, kada se osvrnem, ono što sam vidjela jeste da su uvek imali jedno od ove tri stvari u djetinjstvu”, kaže ona.
Ti si poseban, bolji od svih drugih
Mnogi misle da je razmaženost djeteta jedini način da se od njega napravi narcis, ali, kaže Durvasula, pretjerivanje je složenije od toga. Ona to opisuje kao vrednovanje djeteta samo zbog njegovih površnih osobina – poput talenata ili izgleda – i time ga učeći da mu te spoljašnje osobine daju vrijednost.
Roditelji također mogu pretjerano razmaziti djecu tako što im dozvoljavaju izlive bijesa bez posljedica, nikada im ne dopuštajući da nauče kako regulisati emocionalne ispade, kao i tako što ih uče da su posebniji od drugih.
“Naravno, svaki roditelj misli da je njegovo dijete posebno, ali svako je posebno”, kaže ona. “U okruženju koje generiše narcisoidnost, to je: ‘Bolji si od svih drugih. Ti si posebniji od svih ostalih.’ Skoro kao: ‘Ti si izabrani.’ To je gotovo kao da se grandioznost roditelja projektuje na dijete. To je još jedan put ka narcizmu.”
S druge strane, nedovoljno pažnje i pohvala može potkopati djetetovo samopoštovanje i osjećaj samovrijednosti, usađujući duboku nesigurnost koja je u srži narcisoidnog stila ličnosti.
Savetnica za mentalno zdravlje Chatrine Del Toro kaže da roditelji koji cijene dostignuća i uspjehe svoje djece, ali umanjuju njihova osjećanja, rizikuju da odgajaju narcise, kao i roditelji koji ostaju emocionalno distancirani ili zanemaruju dijete, piše USA Today.
“Roditelji koji možda nisu uključeni, koji ne odvajaju vrijeme da razgovaraju sa svojom djecom, koji nisu prisutni u njihovom svakodnevnom životu, imaju veću vjerovatnoću da razviju ovaj narcizam jer djeca žude za stalnom pažnjom”, kaže Del Toro.
“Žude za tom potrebom za superiornošću, i zato je važno da mi kao roditelji pokušamo biti što više uključeni i prisutni sa svojom djecom.”
Na kraju, djeca koja trpe zlostavljanje imaju veći rizik od razvoja brojnih problema mentalnog zdravlja, uključujući narcisoidni stil ličnosti.
“Emocionalno zlostavljanje može doći iz kuće, ali i iz drugih okruženja, poput škole”, kaže Del Toro. “Ako je dijete maltretirano u školi, na primjer, to može dovesti do razvoja narcisoidnih tendencija.”
(Vijesti.ba)