Državni sud odbacio je optužnicu za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti jer nije pronašao bitna obilježja krivičnog djela osobe koju su tužioci optužili da je veličao osobu osuđenu za ratni zločin protiv civilnog stanovništva na osnovu objava na društvenim mrežama gdje je čestitao rođendan Fikretu Abdiću.
Prema optužnici koju je Sud odbacio, A. K. je 29. septembra 2023. godine preko korisničkog profila na društvenoj mreži objavio fotografiju na kojoj je Fikret Abdić uz opis: “Za mnoge si izdajnik, za mene si heroj. Mnogi ti svake godine kopaju grob, a ti nižeš već 84-u, živ i zdrav bio još dugo godina u inat dušmanima. Sretan rođendan mom načelniku i prvom predsjedniku Bosne, Fikretu Abdiću (Babi)! Ne ruši se gnijezdo lako dok je Babo živ!”.
A.K. je, prema optužnici, u novembru 2023. objavio fotografiju na kojoj drži zastavu sa grbom Narodna odbrana Zapadne Bosne, uz tekst Živio Babo, a koji, kako se navodi, predstavlja nadimak presuđenog ratnog zločinca Fikreta Abdića.
Tužilaštvo Bosne i Hercegovine je ove godine dostavilo optužnicu Sudu na potvrđivanje, a sudija za prethodno saslušanje je zaključio da u činjeničnom opisu nema obilježja krivičnog djela koja se osumnjičenom stavljaju na teret, te je odbacio optužnicu.
“Sud ne nalazi da se u radnjama osumnjičenog, koje se ogledaju u objavama na društvenoj mreži, ostvaruju bitna obilježja krivičnog djela za koje se terete”, navedeno je.
U svom pojašnjenju Sud je naveo da činjenični opis optuženja ne predstavljaju dovoljno izraženu, jasnu ni javnu radnju kojom bi se moglo govoriti o veličanju u smislu zakonom propisane inkriminacije.
“Sam čin objavljivanja sadržaja, bez drugih dodatnih elemenata koji bi ukazivali na nedvosmislenu pohvalu, afirmaciju ili glorifikaciju osuđenog lica, nije dovoljan da bi se ostvario zakonski opis djela”, stav je Suda.
Pojašnjeno je da, iako društvena mreža može biti dostupna široj javnosti, funkcioniše na principu ograničene mreže u okviru koje korisnici samostalno upravljaju vidljivošću svojih objava, uključujući izbor publike s kojom komuniciraju. U tom pogledu, opisane objave izvršene putem te platforme, po stavu Suda, ne dostižu stepen društvene opasnosti niti sadržajni intenzitet koji je neophodan za pravnu kvalifikaciju veličanja.
Sud je imao u vidu da osumnjičeni ne uživa društveni, politički, profesionalni, niti bilo koji drugi status ili položaj koji bi mu omogućio širi uticaj.
“Sud zaključuje da opisane radnje posmatrane kroz prizmu njihove forme, sadržaja, načina objavljivanja, kao i dovedene u vezu s ličnim svojstvom osumnjičenog, ne dostižu stepen izraženosti koji bi bio dovoljan za pravnu kvalifikaciju veličanja, u smislu relevantne zakonske odredbe”, navodi se u odluci Suda objavljenoj na stranici Tužilaštva BiH.
Optužnicu protiv Abdića je u augustu 1996. podignulo bivše Više javno tužiteljstvo u Bihaću, a odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske 2001. slučaj je preuzelo hrvatsko pravosuđe, nakon čega je donesena osuđujuća presuda. On je u martu 2012. pušten na slobodu iz zatvora u Puli, nakon što je odslužio dvije trećine petnaestogodišnje kazne zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske krajine od 1993. do 1995. godine.
Proglašen je krivim da je, kao vrhovni zapovjednik Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadne Bosne (NO APZB), odgovoran za otvaranje logora i prihvatnih centara kroz koje je prošlo najmanje 5.000 civila i ratnih zarobljenika.
Abdić je za načelnika Velike Kladuše izabran na lokalnim izborima 2016. godine, nakon što je odslužio kaznu zatvora zbog ratnog zločina počinjenog na području Bosanske krajine od 1993. do 1995. godine.
Zabrana veličanja ratnih zločinaca ili negiranja ratnih zločina uvedena je izmjenama i dopunama Krivičnog zakona BiH, koje je nametnuo visoki predstavnik Valentin Inzko u julu 2021. godine.
Veličanjem se smatra bilo koja radnja kojom se glorificira, slavi, hvali ili uzdiže, osoba koja je osuđena pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, a kada se dodjeljivanju priznanja, nagrade, spomenice, bilo kakvog podsjetnika ili bilo kakve privilegije ili slično osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin, ili imenovanje javnog objekta kao što je ulica, trg, park, most, institucija, ustanova, opština ili grad, naselje i naseljeno mjesto, ili slično, ili registriranje naziva po ili prema osobi osuđenoj pravosnažnom presudom za genocid.
Ranije je Detektor pisao o tome kako je nedostatak prakse izazov za procesuiranje negiranja genocida i drugih zločina. Ranije analize Detektora pokazale su da i tužioci odbacuju prijave ako se odnose na privatne profile na društvenim mrežama, što su stručnjaci osporavali kao razlog za neprocesuiranje.
Jedno od istraživanja Detektora pokazalo je da su tužioci odbacili 21 novu prijavu za negiranje genocida i veličanje zločinaca.
U odlukama Državnog tužilaštva o neprovođenju istraga u predmetima negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca i širenja mržnje, koje je Detektor analizirao, pokazuju da Tužilaštvo BiH uglavnom nije cijenilo kontekst u kojem su izjave izrečene i njihov odjek u društvu, iako je taj element važan u procjeni da li se radi o slobodi izražavanja ili govoru mržnje koji može potaknuti na nasilje ili mržnju.