Ispiranje riže dugo je predmet rasprava u kuhinjama širom svijeta. Dok neki smatraju da je ključni korak za postizanje savršene teksture i čistoće, drugi tvrde da je to nepotrebno oduzimanje vremena koje čak uklanja hranjive tvari.
Naučna istraživanja otkrivaju da ispiranje riže može imati nekoliko prednosti. Prvo, uklanja nečistoće poput prašine, ostataka zemlje i kukaca, što je posebno važno kod manje obrađene riže ili kada se kupuje u većim količinama iz manje kontrolisanih izvora. Drugi razlog je tekstura – površinski škrob može učiniti rižu ljepljivom, što je poželjno kod jela poput sushi riže, dok kod pilava ili pržene riže ispiranje pomaže da zrna ostanu odvojena i rastresita.
Međutim, kod jela poput rižota i paelle, gdje je kremasta tekstura ključna, ispiranje se ne preporučuje. Škrob iz riže tada doprinosi bogatstvu i gustoći jela, a njegovo uklanjanje može narušiti željeni rezultat.
Ispiranje se ponekad preporučuje i zbog mogućeg uklanjanja tragova arsena, prirodnog elementa prisutnog u tlu i vodi. Stručnjaci upozoravaju da je ispiranje samo djelomično efikasno i da se time gube i važni vitamini i minerali poput folne kiseline, željeza i niacina. Alternativa je blanširanje – kuhanje riže u velikoj količini vode pet minuta, potom ispiranje i nastavak kuhanja u svježoj vodi. Ovom metodom može se ukloniti i do 70 posto arsena iz bijele riže, ali uz gubitak dijela hranjivih tvari.
Zaključak je jasan: ispiranje riže nije obavezno za svako jelo. Za prozračnu i rastresitu rižu koje se ne lijepi, kratko ispiranje pod hladnom vodom može napraviti značajnu razliku. Kod kremastih jela poput rižota, bolje je preskočiti ovaj korak kako bi se sačuvala željena tekstura.
U konačnici, odluka o ispiranja riže ovisi o vrsti jela i željenoj teksturi. I dok kratko ispiranje traje svega nekoliko minuta, može u velikoj mjeri uticati na krajnji rezultat.
(Vijesti.ba)