Nekadašni A reprezentativac Bosne i Hercegovine Anel Ahmedhodžić otvoreno je govorio za nizozemski De Telegraaf o razlozima zbog kojih je napustio nacionalni tim, a posebno je istakao razočaranje u svog oca Mirsada Ahmedhodžića.
Dvadesetšestogodišnji defanzivac ovog ljeta prešao je u Feyenoord, gdje je dobrim partijama brzo osvojio simpatije navijača kluba iz Rotterdama. Njegove igre privukle su pažnju i nizozemskih novinara, pa je De Telegraaf s njim uradio intervju u kojem je progovorio o privatnim i emotivnim temama.
Intervju je objavljen pod naslovom: „Tuga igrača Feyenoorda Anela Ahmedhodžića: ‘Moj me otac nije zaštitio’.”
Novinare je zanimalo zbog čega je Ahmedhodžić odlučio prekinuti reprezentativnu karijeru u najboljim godinama, nakon samo 24 nastupa za Zmajeve.
„Nisam se mogao nositi s amaterskim metodama rada i političkim uticajima pri izboru igrača. Ponekad bi sve funkcionisalo dobro, ali onda bi se vidjelo koliko je sistem zapravo neprofesionalan. Odabir igrača često nije imao veze s formom na terenu“, rekao je Ahmedhodžić, dodavši da ni medicinski tim reprezentacije nije radio kako treba.
„Povrijedio sam mišić, a moj klub je obavijestio ljekare reprezentacije da ne mogu igrati. Ipak, morao sam se pojaviti na pripremama, gdje su me natjerali da istrčim dvadeset sprinteva. Nakon toga sam mjesec dana bio van terena. Trebala je biti urađena magnetna rezonanca, ali su oni smatrali da je dovoljan ultrazvuk.“
Nakon što je odlučio povući se iz reprezentacije, Ahmedhodžić se našao pod žestokim kritikama dijela medija.
„Telefon mi nije prestajao zvoniti. Mediji su me odmah razapeli i prikazali kao nekoga ko više ne želi igrati za Bosnu i Hercegovinu. Čak je i moja supruga bila na udaru. Ipak, najteže mi je palo ono što je rekao moj otac. Umjesto da mi vjeruje, izjavio je: ‘Anel više nije moj sin, njegova žena se bavi crnom magijom.’ Ostao sam bez riječi. Tu je sve eskaliralo“, ispričao je Ahmedhodžić.
Ipak, dodaje da će mu dres reprezentacije uvijek ostati poseban.
„Tokom mog debija, kad je svirana himna, osjetio sam trnce po cijelom tijelu. Bio sam ponosan što predstavljam svoju zemlju, ali ne pod takvim okolnostima. Danas sam sretan u Rotterdamu, a ako moji sinovi jednog dana postanu fudbaleri, nikada se ne bih ponio kao moj otac“, dodao je za kraj Ahmedhodžić.
(Vijesti.ba)