Halid Bešlić je ukopan na Gradskom groblju Bare, a na vječni počinak su ga ispratile hiljade ljudi. Osim muzike ostat će upamćen kao čovjek ljubavi, spajanja i dobrote.
Bio je gromada od čovjeka. Ovog ponedjeljka, 13. oktobra, Sarajevo je bilo preplavljeno suzama i bolom. Sve je zastalo.
Oprostiti se od takve veličine nije bilo lako. Bilo je preteško. Kroz suze, bol i jecaje, pratili smo svako dešavanje: od komemoracije, preko dženaze, do ukopa. Sarajevo disalo samo za njega.
Od rahmetli Halida oprostila se i prof. dr. Sebija Izetbegović.
“Dženaza je obavljena. Sad mogu predati rahmet duši Halida Bešlića. Allah dragi da mu se smiluje i oprosti grijehe. Porodici sabur. Gospođi supruzi snage da se bori sa svojom bolešću i gubitkom životnog druga. Sin, snaha i unučad da joj budu snaga i podrška. Nikad nisam upoznala Halida Bešlića. Prije pola godine imala sam susret s njim. Slučajni. Sa prijateljicama na ručku i našem stolu priđe Halid Bešlić. Poznavao je jednu od njih. Rukovali smo se bez zvaničnog predstavljanja i upoznavanja. Jednostavno. Mi smo porodično, i Bakir i ja, bili uskraćeni za poznanstvo sa Halidom. Zbog publike i nekih lajkova ne mogu da estradiziram emocije, da se upisujem u knjigu žalosti da bih to slikala, ne mogu pjevati kad čovjek umre jer, to nisam ja. Ne mogu da slušam ni patetične govore, ako ne moram. Mogu reći da je sreća da se nije predugo mučio kad tačno znam koliko je teško bio bolestan. Mogu i to da sam uvijek lijepo o njemu čula. Mogu i to da sam svaki Bajram plakala kad on pjeva ‘Oj Zefire’. Mogu doviti. Basum sagosum porodici od Bakira i mene. Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo” – objavila je Izetbegović.