Melisa Mujčinović iz Bosne i Hercegovine svakog dana ruši predrasude — i to za volanom kamiona teškog 40 tona. Samohrana majka dviju djevojčica vozi na relaciji BiH – Turska, a njen put nije bio nimalo lak.
Prije samo godinu i po položila je vozački ispit za tešku kategoriju, i to bez prethodnog iskustva u transportu. “Da je jednostavno, nije”, iskreno priznaje, “ali ovaj posao, uprkos svemu, volim.”
Dok njena starija kćerka ide u školu, mlađa ima tek četiri godine. “Ostale smo same na svijetu, ali za svoje kćeri ću se boriti bez obzira na sve. Svaki pošten posao vrijedi”, poručuje Melisa s ponosom u glasu.
Najveći oslonac joj je majka — “moja kraljica”, kako je od milja zove — koja čuva unuke dok je Melisa na putu. Dugi sati za volanom, noćne vožnje i dani provedeni na cesti ne plaše je. “Najteže je kad idem od kuće, ali kad sjednem u kabinu, sve drugo nestaje. Tu sam svoja na svome.”
Njene rute, carinske rampe i hiljade kilometara asfalta postale su svakodnevica. Melisa se svojim radom izborila za poštovanje u poslu u kojem dominiraju muškarci. “Za volanom nema razlike — ili znaš ili ne znaš. Sve drugo su izgovori.”
Melisina priča je više od priče o vožnji — to je priča o snazi, upornosti i majčinskoj ljubavi. Dok svakog dana kreće na put od Bosne do Turske, sa sobom nosi misao koja je vodi: da svoje djevojčice nauči da život pripada onima koji se ne boje puta.