Marinko Bošnjak (78) iz sela Grabova Draga kod Širokog Brijega postao je simbol poštenja i dobrote nakon što je, pronašavši novčanik s 30 hiljada maraka, sve vratio vlasniku bez oklevanja. Njegovu inspirativnu životnu priču zabilježio je novinar Mario Brkić za Glas Hercegovine.
„U miru molim, u miru jedem i u miru spavam“, kaže Marinko dok pokazuje svoj vrt i dom ispunjen tišinom, molitvom i skromnošću. Sa suprugom uskoro slavi 50 godina braka, a zajedno imaju 23 unučadi i troje praunučadi.
„To je moje bogatstvo“, govori kroz osmijeh. Vikendom, kada se okupe mlađi, njihova kuća oživi — ljubav i zajedništvo koje su godinama gradili sada vraćaju djeca i unuci.
Iako je iza njega sedam operacija, Marinko ne odustaje. Svaki dan provodi u vrtu i molitvi.
„Mogu moliti pet sati bez prestanka – srce moli, ne umara se“, kaže ovaj skromni Hercegovac.
Kroz život je radio kao instruktor vožnje u Čapljini, Mostaru i Širokom Brijegu. Prisjeća se dana kada je na ispitu u Sarajevu od 72 kandidata prošlo samo njih dvoje: on i jedan pravoslavac.
Kad mu je ponuđeno da se učlani u Savez komunista kako bi zadržao posao, odgovorio je: „Ne, vjerujem u Boga.“ Rukovodilac mu je, na njegovo iznenađenje, rekao: „Primljen si – takvi nam trebaju.“
Jednom je doživio pravo čudo. „Tri puta sam čuo glas: ‘Pogledaj lijevo!’ Iziđem, unuka sjedi na zidiću – da nisam pogledao, ne bi ostala živa. Samo Bog je to mogao učiniti.“
Njegovo poštenje potvrđuje i događaj iz Čapljine, kada je pronašao novčanik s 30 hiljada maraka. „Nisam znao da ima još poštenih ljudi“, rekao mu je tada vlasnik, a Marinko nije tražio ništa zauzvrat.
„Otac mi nikad nije opsovao“, prisjeća se. „Njegova ‘psovka’ bila je: ‘Ti malecko!’ Kad vidiš koliko nam Bog daje – zrak, kišu, sunce – kako da psujem Njegovo ime?“
Iako je kratko bio u Bogosloviji, odlučio je da njegov poziv nije oltar nego život u poštenju. „Bolje biti pravi čovjek nego loš svećenik“, kaže.
Danas svoj dan ispunjava molitvom, vrtom i malim stvarima. „Mačka mi ubila zmiju i pojela je“, kroz smijeh priča. Njegova filozofija je jednostavna: „Bogat sam. Ne novcem – ljudima.“
Marinko Bošnjak pokazuje da istinska veličina ne traži pažnju. Njegov mir, vjera i poštenje podsjećaju da su najvrijedniji ljudi oni koji u tišini čine dobro.