U utorak, 16. marta 2021. na poziciju prvog čovjeka bh. fudbala stupio je Vico Zeljković koji je na tom mjestu zamijenio preminulog Elvedina Dinu Begića. S prvim danom stupanja na novu funkciju ponio je etiketu člana porodice Milorada Dodika, najvećeg postratnog rušitelja bosanske države. Samim tim, neke se stvari nameću same od sebe.
Upravo od pomenutog datuma, počinje rezultatska renesansa kluba iz Platonove ulice, koji je do tada osvojio tek jedan šampionski naslov prvaka države.
Znate onu mantru da se politika ne bi smjela ili trebala miješati u sport, u ovom slučaju u fudbal? Na nju zaboravite jer u današnjem fudbalu u kojem je ovaj sport postao moćan alat i prije svega biznis, uspjeh bez politike jednostavno nema pokriće. To je shvatio i Vučić sa Zvezdom u koju zadnjih godina upumpava milione evropskih novčanica i koja redovno igra UEFA takmičenja, a to su shvatili i u Borcu koji u našoj zemlji ima i više nego očiglednu političku, medijsku, finansijsku, sudijsku, tehnološku i svaku drugu zaštitu.
FK Borac ove sezone dominira Wwin ligom BiH. Nakon deset odigranih utakmica upisali su osam pobjeda, jedan remi i tek jedan poraz. Gol razlika 30:7.
Brojke su to na kojim bi im pozavidio i Real Madrid, koji, da se ne lažemo, zbog imena ima određenu pretenziju kod sudija u nekim utakmicama, ali za razliku od njih, apsolutno svaki trijumf Banjalučana nosi gorak ukus sumnje. Do pobjeda Banjalučani uglavnom dolaze na krilima sumnjivih sudijskih odluka koje su tihi udarac na integritet bh. fudbala.
Iza ovih rezultata krije se moćna politička i finansijska mreža. Vico Zeljković, predsjednik N/FSBiH, sestrić Milorada Dodika i druge političke konekcije pružaju Borcu vidljive i nevidljive prednosti.
Takva praksa nije samo štetna za klubove koji pošteno igraju, nego i za cijelu državu. Kad fudbal postane poligon političkih i porodičnih interesa, gubi se vjera u pravdu, a sa njom i u poštenje institucija države.
Posljednji u nizu klubova koji je to na svojoj koži osjetio proteklog bio je mostarski Velež. Igrale su se posljednje minute prvog dijela kada su gost izveli korner, a Haskić neometan glavom postigao gol. Međutim, sudija Topuzović nije mislio tako.
Uključio se VAR i nakon određenog vremena potvrđena je odluka glavnog sudije, iako ruku na srce, nije jasno zbog čega je Topuzović dosudio prekršaj. Možda su on i sudije u VAR sobi vidjele ono što se nije moglo vidjeti na malim televizijskim ekranima.
I tako Borac već godinama ne pobjeđuje samo protiv rivala – on, uz pomoć svojih zaštitnika, pogađa srž bh. fudbala i time indirektno i same temelje države Bosne i Hercegovine.
Sve ovo igračima Borca očigledno ne smeta, budući da slave poklonjene pobjede, pokazujući time da očigledno nemaju ni gram dostojanstva i stida kako u sportskom, tako i u ljudskom smislu.
Salko Grebović
(Vijesti.ba)