Bogat eteričnim uljima koja djeluju baktericidno i fungicidno, lovor se tradicionalno koristio u kulinarstvu, narodnoj medicini i pripremi zimnice.
Danas je nezamjenjiv dodatak jelima od mesa, ribe i divljači, supama, gulašima, umacima i marinadama. Zanimljivo je da se lovor stavlja i u sušene smokve, ne radi mirisa, nego da spriječi razvoj parazita. Njegovo ulje koristi se i za pripremu aromatičnog sirćeta koje se smatra pravom delikatesom.
Lovorov list otpušta aromu sporo i ravnomjerno, zbog čega se savršeno stapa s drugim sastojcima u jelima. Dva do tri lista dovoljna su da obogate obrok za nekoliko osoba, ali se uvijek uklanjaju prije serviranja.
Osim što oplemenjuje hranu, lovor krije i jedan stari, gotovo zaboravljen trik naših nana. Ako se ulje počne kvariti i dobija gorak, užegao miris, nekoliko listova lovora može spriječiti oksidaciju i produžiti mu svježinu. Ovo se zasniva na njegovim moćnim antioksidansima – eugenolu, cineolu i organskim kiselinama – koji vežu kiseonik i tako usporavaju kvarenje ulja.
Nekada se ulje čuvalo u podrumima, a lovor je bio jedini prirodni konzervans. Danas, kada ulje stoji u providnim plastičnim flašama pod jakim marketnim svjetlima, ovaj jednostavan trik postaje praktičniji nego ikad. Dovoljno je staviti dva do tri suha lista u bocu odmah nakon otvaranja i čuvati je na tamnom i hladnom mjestu.
Rafinisano ulje uz dodatak lovora može trajati i do dvije godine, dok nerafinisano ostaje svježe oko godinu i po. Ipak, važno je naglasiti da lovor pomaže samo kao prevencija – ako je ulje već počelo da gorkne, štetu ne može popraviti.
Jednostavan, prirodan i provjeren kroz generacije, lovorov list i danas ostaje mala, ali moćna tajna svake dobre kuhinje.