U selu Puškari kod Cazina ispisana je priča koja vraća vjeru u ljude i podsjeća da dobrota još uvijek ima snagu da mijenja živote.
Samohrana majka dvoje djece, Zinajda Šekić, dočekala je dane kakvima se dugo nadala – dane ispunjene olakšanjem, radošću i nadom.
Njena najveća želja, da svojoj djeci osigura krov nad glavom, ostvarena je zahvaljujući humanosti i velikom srcu dobrih ljudi. Nakon godina neizvjesnosti i borbe, Zinajda i njeni sinovi konačno imaju siguran dom, a dječaci će dobiti i svoju sobu, mjesto gdje će moći bezbrižno rasti, učiti i sanjati.
Suze radosnice, zagrljaji i osmijesi dječaka govore više od bilo kakvih riječi. Za ovu majku to nije samo nova kuća – to je novi početak, potvrda da nisu sami i da dobrota dolazi onda kada se najmanje nadaš, ali najviše trebaš.
Ova priča nije samo priča o pomoći, već o ljudskosti, solidarnosti i zajedništvu. Pokazuje da se sudbine mogu promijeniti u jednom trenutku kada se ljudi udruže s iskrenom namjerom da pomognu.
Zahvaljujući dobrim ljudima, Zinajda Šekić i njeni sinovi danas gledaju u budućnost s više nade, mira i osmijeha. Njihova priča ostaje snažan podsjetnik da je ponekad dovoljan jedan čin dobrote da nekome promijeni cijeli život.

